Sadašnja upozorenja

                    

           

Prijetnja smrću Mirnesu Ajanoviću

Tužilaštvu BiH dostavljena je krivična prijava zbog prijetnje ubistvom Mirnesu Ajanoviću od strane člana novinarskog tima BHT. Naime, za vrijeme jučerašnjeg gostovanja kandidata za državni Parlament Mirnesa Ajanovića u debatnoj emisiji Radio Bihaća, u 13,30 sati, ekipa novinara BHT je na parkingu ispred zgrade Radio Bihaća, putem radija iz motornog vozila, slušala političko sučeljavanje između Mirnesa Ajanovića i ostalih kandidata u studiju. Komentarišući događanje u studiju, jedan o članova ekipe novinara je rekao, citiramo: “Mirnesa treba ubiti.”, završen citat. Prijetnja je izrečena pred prisutnim svjedocima, a postoji i tonski i video zapis, koji je prezentiran na web stranici BOSS-a www.boss.ba.

01.10.2010. godine
21:10 sati

Zahtjev za obnovu upravnog postupka

BOSS-BOSANSKA STRANKA
I MIRNES AJANOVIĆ
Kojšino 7, Tuzla
CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA BIH

ZAHTJEV ZA OBNOVU
UPRAVNOG POSTUPKA

U Odluci Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-07-5-4176/10 od 01. 10. 2010. godine (konačan akt primljen 25.10.2010. godine)

Shodno odredbama člana 239. Zakona o upravnom postupku BiH, a zbog kršenja prava i sloboda podnosioca zahtjeva koja su zagarantovana Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i instrumentima u Aneksu 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, podnosim zahtjev za obnovu upravnog postupka u predmetu Rješenja Suda BiH, broj Iž-72/10 od 19.10.2010. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-07-5-4176/10 od 01. 10. 2010. godine.

Zahtjev se podnosi zbog povreda odredaba člana 238. tačka 1), 2), 6), 7), 9) i 10) ZUP-a BiH, te povrede drugih odredbi Zakona, kako je to naznačeno u obrazloženju.

U postupku koji je prethodio donošenju upravnih akta, od strane Centralne izborne komisije BiH, Irene Hadžiabdić, predsjednice, ovlaštenog službenog lica, drugih odgovornih lica i postupajućih sudija sudačkog vijeća Apelacionog odjela Suda BiH, napravljen je niz nezakonitih radnji i brojnih povreda odredbama Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona BiH, te Ustava BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i Krivičnog zakona BiH, te krivičnog zakona FBiH.

Unaprijed se izvinjavamo zbog dužine podneska, ali smo zbog brutalnog kršenja naših prava prinuđeni u cijelosti razjasniti i dokazati očigledno povrijeđen materijalni zakon i brojne nezakonitosti u spornim odlukama CIK-a i Suda BiH, kao i očitu diskriminaciju podnosilaca zahtjeva a u cilju ispunjenja evidentne (realizovane) namjere da se podnosioci zahtjeva kazne po svaku cijenu, iako je prethodna praksa i CIK-a i Suda BiH u istim situacijama rezultirala odlukama koje su u potpunosti suprotne sa donesenim u predmetnom slučaju, a kako bi u potpunosti dokazali osnovanost zahtjeva za ukidanje navedenog rješenja i odluke po pravu nadzora.

Ovaj podnesak sadrži nekoliko dijelova i odluka o osnovanosti zahtjeva može se donijeti samo na osnovu prvog dijela.

U prvom dijelu prezentiramo činjenice da ni BOSS ni Mirnes Ajanović nisu imali ni minimum mogućnosti učestvovanja u postupku, u drugom dijelu prezentiramo dokaz iz prakse i Suda BiH i CIK-a BiH da su sporne donesene odluke zasnovane na povredi materijalnog prava i da su podnosioci zahtjeva diskriminirani, što obavezuje na ukidanje rješenja, ali uzevši u obzir neshvatljivu namjeru kažnjavanja BOSS-a i Mirnesa Ajanovića po svaku cijenu, kao i mogućnost da će ovaj predmet ipak završiti pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, prije nego što podnesemo apelaciju, želimo da pokušamo da pred institucijama BiH zaštitimo svoja prava, koristeći sva procesna prava koja nam pripadaju, ustavna prava, kao i prava zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

U trećem dijelu obrazlažemo brojne povrede materijalnog prava, odnosno zakona, dok u četvrtom dijelu prezentiramo činjenice da CIK BiH nije u zakonskom roku pokrenula postupak, neosnovanost kažnjavanja i druge povrede materijalnog prava.

U petom dijelu je prezentacija činjenica o ostalim povredama odredbi ZUP-a.

Predmetni podnesak je koncipiran na način da nije potrebno ulaziti u analiziranje cijelog podneska, mada nismo gradirali važnost činjenica, obzirom da je svaka navedena činjenica dokaz osnovanosti podneska i obavezuje na ukidanje spornog rješenja i/ili odluke, ali neće biti ni potrebno analizirati sve činjenice navedene do kraja podneska iz razloga što je na licima koja imaju mogućnost odluke da procijene do kojeg dijela podneska je prezentirano dovoljno dokaza o osnovanosti usvajanja predmetnog zahtjeva.

Ovaj predmetni slučaj, uključujući i ovaj podnesak je prezentiran i na web stranici BOSS-a,www.boss.ba, kako bi javnost imala priliku dobiti ulazne informacije o stanju predmeta, a u slučaju potrebe podnošenja apelacije Sudu za ljudska prava u Strazburu kompletan predmet će biti preveden u cilju distribucije svim medijima i institucijama u svijetu, radi spoznaje o pravosudnom totalitarizmu u BiH.

PRVI DIO ZAHTJEVA 

(NI BOSS NI MIRNES AJANOVIĆ NISU IMALI NI MINIMUM MOGUĆNOSTI UČESTVOVANJA U POSTUPKU)

Odlukom Centralne izborne komisije BiH politička stranka BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović, proglašena je odgovornom što je Ajanović Mirnes, kandidat BOSS-a za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dana 15. 09. 2010. godine, gostujući u debatnoj emisiji “Odgovorite ljudima” Federalne televizije, koristio jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav (1) tačka (7) izbornog zakona BiH, te joj se zbog toga, a na osnovu člana 6.7 tačke 1. i primjenom člana 19.9 stav (1) tačka j) istog Zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 7.000,00 KM, dok se Mirnesu Ajanoviću kandidatu političke stranke BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zbog navedene povrede izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM.

Sud BiH, Apelaciono upravno vijeće, je u Rješenju broj Iž-72/10 od 19.10.2010. godine, odbilo žalbu i potvrdilo Odluku CIK-a, a obrazloženje dokazuje apsolutnu povredu svih načela i odredbi Zakona o upravnom postupku BiH koje su trebale biti primijenjene u predmetnom slučaju, uz stavljanje predmetnog sudačkog vijeća u apsolutnu službu Centralne izborne komisije BiH, kršenjem svih sudačkih i pravnih kodeksa, i kršenjem svih ustavnih prava podnosilaca zahtjeva.

Pored činjenica o očiglednoj povredi materijalnog zakona i u navedenoj Odluci CIK-a, o čemu ćemo kasnije detaljnije dati obrazloženje, navodimo da u predmetnom Rješenju sudačkog vijeća Suda BiH očito nije niti razmatrao navode iz žalbe, koja je dostavljena na 17 stranica. Recimo, na okolnost da je CIK BiH objavila putem saopštenja za javnost Odluku o kažnjavanju BOSS-a i Mirnesa Ajanovića u poslijepodnevnim satima 01.10.2010. godine, odnosno da se za spornu odluku saznalo tek u dnevniku BHT1 u 19 sati, dakle, pred izbornu šutnju, kada nije bilo moguće ni reagovati, što dokazuje tendencioznost u namjeri odmazde prema BOSS-u, te okolnost da je BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću tek 02.10.2010. godine dostavljen zaključak o pokretanju postupka, kao i zahtjev za izjašnjenje u vezi navoda iz prijave, sudačko vijeće Suda BiH (u čijem je sastavu i u ovom predmetu, a i ostali članovi vijeća, sudija Sreto Crnjak, inače, prema ličnom hvalisanju na usmenoj raspravi u prethodno dostavljenom predmetu po prijavi BHRT, bliski prijatelj službenog lica iz CIK-a Šupeta Radoja) u obrazloženju Rješenja o odbijanju žalbe ne daje nikakvo obrazloženje, iako je na strani 2 sudske odluke naznačeno da je u žalbi navedeno da su BOSS i Mirnes Ajanović dobili prve akte CIK-a o predmetnom postupku tek nakon što je Odluka CIK-a donesena, kao i da je dostavljen faksimil dostavne knjižice Pošte Tuzla. Sud BiH tek na kraju (treća i četvrta strana) Rješenja ističe da je neosnovan prigovor na nepravilno dostavljanje pismena od strane CIK-a, te da ne može biti sporno dostavljanje podnesaka i pismena putem faxa u generalnom smislu, o čemu se u ovom dijelu ne želimo raspravljati, međutim, ni BOSS ni Mirnes Ajanović nisu istakli nepravilnost dostavljanja pismena, nego je istaknuta žalba zbog činjenice da je pismeno       BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću dostavljeno dan nakon što je donesena Odluka       CIK-a. Obzirom da ni ZUP BiH, pa ni Izborni zakon BiH ne zabranjuju dostavljanje pismena poštom, a da je i Sud BiH naznačio na strani 2 da žalitelji potvrđuju da je CIK ispravno postupio jer član 73. ZUP-a BiH obavezuje na dostavljanje podnesaka putem pošte, evidentna je povreda prava podnosioca zahtjeva jer Sud BiH uopšte nije razmatrao okolnost da je Centralna izborna komisija BiH dostavila BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću navedene podneske putem pošte i to dan nakon što je donesena odluka, odnosno nakon što je (navodno) proveden slučaj.

Centralna izborna komisija BiH u spornoj Odluci na strani 2 navodi da postupa u skladu sa članom 126. ZUP-a BiH, te navodi da isti propisuje obavezu da se prije donošenja rješenja imaju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese,       te je dalje navedeno da je od Mirnesa Ajanovića zatraženo da se izjasni u roku od 24 sata o navodima prijave Bojana Bajića i Naše stranke.

Prvo, CIK BiH priznaje da od BOSS-a nije zatraženo izjašnjenje a kažnjen je i BOSS, i nesporno je da je Odluka CIK-a nezakonita jer, i prema naprijed navedenom citatu CIK-a, BOSS-u kao stranci u postupku nije omogućeno ni minimum prava u postupku, jer se nikako ne može ni jedno lice kazniti ukoliko nije proveden zakonit postupak protiv tog lica.

Drugo, Odluka CIK BiH je donesena 01.10.2010. godine, a Mirnesu Ajanoviću je dopis CIK-a pod nazivom Izjašnjenje, traži se – dostavljen tek 02.10.2010. godine. Kako je moguće da se utvrdi da se Mirnes Ajanović nije izjasnio a da mu nije ni dostavljeno izjašnjenje?, i da Odluka CIK-a bude zakonita. Da li postoji bilo ko da misli da Evropski sud za ljudska prava neće donijeti odluku o kršenju prava i Mirnesa Ajanovića i BOSS-a, samo zbog naprijed navedenih okolnosti, a tek na narednim stranama slijedi razrada brutalnog kršenja zakona od strane odgovornih lica u CIK-u BiH i u Apelacionom odjelu Suda BiH, zbog čega će, ukoliko se zadrže na snazi nezakonito rješenje i odluka, nadležno tužilaštvo morati krivično procesuirati odgovorne, a ako ne, onda i po tom osnovu slijedi apelacija Sudu u Strazburu. Bez obzira na sve šta će se događati, nikada nećemo odustati od zahtjeva da se ukinu nezakonite odluke i da se sankcionišu sva odgovorna lica.

Treće, i da je na nekakav način Mirnes Ajanović dobio akt CIK-a – Izjašnjenje traži se (a nije dobio, niti to na bilo kakav način CIK dokazuje u Odluci, niti Sud BiH u Rješenju), pa da se Mirnes Ajanović i nije želio izjasniti, to ni na kakav način ne daje pravo CIK-u da vodi postupak bez Mirnesa Ajanovića i BOSS-a,       jer je u članu 129. stav (3) Zakon o upravnom postupku propisano, citiramo: “Ako je stranci naloženo ili dopušteno da podnese pismenu izjavu, ne može joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno.”, završen citat.

Nadležni organ ne može donijeti rješenje prije nego što se stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje, a o kojima stranci nije bila data mogućnost da se izjasni.

Navedenim, a i kasnije navedenim i obrazloženim nezakonitim radnjama CIK-a BiH, pa i Suda BiH je prekršen član 5., 6. 9., 10., 129. i 134. ZUP-a BiH.

Zbog naprijed navedenih povreda ZUP-a BiH, a shodno odredbi člana 289. stav 1. tačka 6) Zakona o upravnom postupku BiH nužno je u cilju zaštite zakonitosti postupka, protiv Centralne izborne komisije BiH pokrenuti postupak i izvršiti sankcionisanje izricanjem novčane kazne, te shodno članu 289. stav 2. Zakona o upravnom postupku BiH pokrenuti postupak i protiv predsjednice CIK-a BiH Irene Hadžiabdić kao odgovornog rukovodioca institucije i ovlaštenog službenog lica, kako je to naznačeno u članu 292. stav (1) i stav (2).

Dakle, naprijed navedeno dokazuje da je zahtjev za poništavanje rješenja i odluke po pravu nadzora osnovan u cijelosti, samo na osnovu naprijed navedenog, jer je apsolutna i evidentna povreda materijalnog zakona, konkretno svih odredbi Zakona o upravnom postupku BiH, jer je nesporno da ni BOSS-u ni Mirnesu Ajanoviću nije dato bilo kakvo pravo za učešće u postupku. Postupak protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanovića je proveden bez bilo kakve mogućnosti da se izjasnimo o prijavi, niti da učestvujemo na bilo kakav način u postupku, i smatramo da je u sudskoj praksi, odnosno u upravnoj praksi – nezabilježena ovakva brutalna zloupotreba položaja svih odgovornih lica u upravnom postupku u cilju donošenja političke odluke o kažnjavanju opozicione političke stranke.

Dokaz: Faksimil dostavne knjižice Pošte Tuzla o prijemu Zaključka o vođenju postupka i Zahtjeva za izjašnjenje, Odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-07-5-4176/10 od 01. 10. 2010. godine i Rješenju Suda BiH, Apelacionog upravnog vijeća, broj Iž-72/10 od 19.10.2010. godine

Ovakvim postupcima CIK-a BiH prekršene su odredbe iz poglavlja 6. ZUP-a BiH, kao i član 134. stav 3. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine, jer podnosiocu zahtjeva nije data mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima se zasniva odluka.

Zbog naprijed navedene povrede ZUP-a BiH, a shodno odredbi člana 289. stav 1. tačka 6), 7) i 9) Zakona o upravnom postupku BiH nužno je u cilju zaštite zakonitosti postupka, protiv Centralne izborne komisije BiH pokrenuti postupak i izvršiti sankcionisanje izricanjem novčane kazne, te shodno članu 289. stav 2. Zakona o upravnom postupku BiH pokrenuti postupak i protiv predsjednice CIK-a BiH Irene Hadžiabdić kao odgovornog rukovodioca institucije i odgovornog službenog lica, kako je to naznačeno u članu 292. stav (1) i stav (2).

DRUGI DIO ZAHTJEVA 

(SUDSKA I PRAKSA CIKA-A KOJA DOKAZUJE NEOSNOVANOST KAŽNJAVANJA BOSS-A I MIRNESA AJANOVIĆA) 

Brojne su povrede materijalnog prava, odnosno Zakona o upravnom postupku BiH i Izbornog zakona BiH od strane Izborne komisije BiH u predmetnom slučaju, o čemu će u trećem dijelu podneska (posebno u boldiranom tekst) biti predočene konkretne i nesporne činjenice na osnovu kojih je evidentna nezakonitost ožalbene odluke, odnosno zakonska nemogućnost vođenja postupka protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanovića.

Međutim, obzirom da su Mirnes Ajanović i politički subjekt BOSS proglašeni odgovornim i kažnjeni zbog, kako se navodi u Odluci CIK-a BiH, “korištenja jezika mržnje koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na širenje mržnje”, u drugom dijelu žalbe dostavljamo dokaz neosnovanosti vođenja postupka i kada bi postojao zakonski osnov za vođenje postupka protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanović i da su zaista BOSS i Mirnes Ajanović izražavali jezik mržnje koji je nekoga mogao potaći na nasilje ili mržnju, pa i u situaciji da su CIK BiH i Sud BiH vodili zakonit postupak.

Dokaz da u predmetnom slučaju nema povreda Izbornog zakona od strane političkog subjekta, odnosno političke stranke BOSS-Bosanska stranka-Mirnes Ajanović i kandidata na izborima Mirnesa Ajanovića je Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-16/02 od 17.10.2002. godine, u kojem je rješavanjem žalbe na Odluku Izbornog vijeća za prigovore i žalbe BiH (tadašnjeg naziva nadležnog organa Izborne komisije BiH) koje je odbilo prigovor za kršenje pravila ponašanja iz člana 7.3 stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH u vezi korištenja jezika koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, od strane Suda BiH odlučeno da nema povrede Izbornog zakona jer, citiramo: Smisao ove odredbe se odnosi samo na eventualno prouzrokovano nasilje ili širenje mržnje“.

Dokaz: Rješenje suda BiH broj: Iž-16/02 od 17. 10. 2002. godine

Dakle, jasno je – nema pokretanja postupka i kažnjavanja ukoliko se izražavanjem ne prouzrokuje nasilje, a stranka koja se zove “Naša stranka” u svom neblagovremenom prigovoru nije dostavila ni jedan dokaz da je izražavanje Mirnesa Ajanovića u spornoj emisiji prouzrokovalo nasilje ili mržnju. Naprotiv, u emisiji “Face to Face” TV1 koja je održana 21.09.2010. godine, Bojan Bajić je u direktnom duelu sa Mirnesom Ajanovićem istakao da je dobio brojna pisma podrške, a na konkretno pitanje Mirnesa Ajanovića, koje je i nekoliko puta ponovljeno, da li je imao bilo kakvih problema bilo ko zbog njegovih izjava, Bojan Bajić je šutio. Takođe, Bojan Bajić je najavio spektakularan dolazak 22.09.2010. godine u Tuzlu kako bi, kako je naveo, pokazao nešto Mirnesu Ajanoviću, a ni tada ni na kakav način niko nije izrazio bilo kakav vid nasilja ili mržnje prema Bajiću ili stranci koja se zove “Naša stranka”. U najkraćem, građani su ignorisali i stranku koja s zove Naša stranka i Bojana Bajića koji je morao vući građane za rukav, da bi se stekao dojam da je još neko prisutan osim nekolicine njihovih istaknutih članova. Ni na web stranici stranke koja se zove “Naša stranka” http://nasastranka.ba/, a ni u izjašnjenju Bojana Bajića na zahtjev CIK-a nigdje nije navedeno da je bilo ko imao bilo kakav problem u vidu bilo kakvog nasilja ili mržnje.

Toga nema nigdje ni u ožalbenoj Odluci CIK-a ni u Rješenju Suda BiH, te je jasno da su Odluka CIK-a i Rješenje Suda BiH protivni praksi CIK- a i Suda BiH u prethodnim postupcima po istim prijavama, te da je u konkretnom slučaju tendenciozna i maliciozna.

Dokaz: Faksimil Rješenja Suda Bosne i Hercegovine Iž-16/02 od 17.10.2002. godine, uvid u emisiju “Face to face” na TV1 od 21.09.2010. godine na dostavljenom DVD, uvid u faksimil i web stranicu stranke koja se zove “Naša stranka” http://nasastranka.ba/

Takođe, u svojoj Odluci broj 02-50-3704/04 od 06.09.2004. godine Izborna komisija BiH je odbila prigovor BOSS-Bosanske stranke protiv Jasmina Imamovića kandidata SDP-a za povredu odredaba iz člana 7.3 stav 1. tačka 7..    

U prigovoru je naznačeno da je Jasmin Imamović u izbornoj kampanji uporedio BOSS-Bosansku stranku sa SDS-om ističući da BOSS zajedno sa SDS-om atakuje na tuzlanski suživot u multikulturu, te da se svi građani moraju odbraniti od napada na grad, što je od strane BOSS-a naznačeno kao korištenje jezika mržnje, posebno iz razloga što BOSS nije upoređen samo sa Radovanom Karadžićem koji je predsjedavbao SDS-o, nego sa cijelim SDS-om, uključujući i Radovana Karadžića, ali je IK BiH odbila prigovor ističući da su riječi Jasmina Imamovića, citiramo:“iznošenje njegovog stava o političkim protivnicima koji su predstavnici opozicije i nastoje da sruše postojeću vlast u Tuzli”.

Sud BiH je u svom Rješenju broj: Iž-13/04 od 20.09.2004. godine odbio žalbu ističući da je žalba neosnovana jer se radi o iznošenju stavova prijavljenog Imamovića o političkim protivnicima, a, naravno, ne treba niti naglašavati da je Mirnes Ajanović sankcionisan za jezik mržnje, i to samo za usporedbu nemoralnog političara sa Karadžićem. Šta bi tek bilo da je Mirnes Ajanović izrazio mišljenje da je ta njihova kako je zovu Naša stranka gora od cijelog SDS-a.

Dakle, Izborna komisija BiH otvoreno štiti vlast od opozicije koja je nazvana fašističkom i to nije nikakav problem kada Jasmin Imamović ili SDP obraćajući se BOSS-u koriste jezik koji bi, kako je navedeno na zadnjoj strani ožalbene predmetne Odluke, kao razlog kažnjavanja BOSS-a i Mirnesa Ajanovića, citiramo: “mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje prema Srbima, kao jednom od tri konstitutivna naroda u BiH, odnosno kao jezik raspirivanja međunacionalne mržnje, kao i da gore citirane rečenice prenose jasan i neposredan rizik od podsticanja na mržnju, izazivanje straha i netoleranciju”, završen citat.

Kako smo istakli, stav Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da je takva vrsta korištenja jezika u izbornoj kampanji iznošenje stava o političkim protivnicima i da to nije jezik mržnje, te da nema odgovornosti ni za kandidata ni za politički subjekt, potvrdio je i Sud Bosne i Hercegovine svojim Rješenjem broj: Iž-13/04 od 20. 09. 2004. godine, navodeći da se predmetne izjave ne mogu smatrati korištenjem jezika mržnje koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na širenje mržnje, te da se u konkretnom slučaju radi o ličnom stavu imenovanog a ne SDP-a.

Ako je to tako, a tako je – ako je u slučaju naprijed navedenom konstatovano da je to lični stav člana SDP-a a ne stav Stranke, pa da iz tog razloga nema odgovornosti stranke, kako je moguće da se u ovoj konkretnoj stvari kažnjava politički subjekt koji nije mogao imati uticaja na kandidata koji je pozvan lično da sudjeluje u debatnoj emisiji kao kandidat za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i koji je u debatnoj emisiji iznosio svoje lične stavove, odnosno mišljenja o političkim protivnicima, a ne zvanične stavove političkog subjekta, odnosno kako je moguće da taj kandidat bude sankcionisan zbog iznošenja svog mišljenja, kada je i u ovom navedenom predmetu Sud BiH potvrdio stav CIK-a da nema jezika mržnje, a da i ima ne bi odgovarala politička stranka.

DOKAZ: Odluka CIK-a BiH broj: 02-50-3704/04 od 06. 09. 2004. godine i Rješenje suda BiH broj: Iž-13/04 od 20. 09. 2004. godine.

I na ovom primjeru se vidi neprincipijelnost, a prije svega namjera nanošenja štete političkom subjektu BOSS-Bosanskoj stranci i Mirnesu Ajanoviću lično, te se u radnjama Centralne izborne komisije ogledaju elementi kršenja zakona kako bi se u javnosti politički subjekt BOSS i Mirnes Ajanović prikazali kao pravno i fizičko lice koje ne poštuje Izborni zakon BiH i koji su skloni kršenju zakona, a uz to i korištenja jezika mržnje, pa su na taj način biračima poslate poruke, indirektno, da za takav politički subjekt i kandidata Mirnesa Ajanovića ne trebaju glasati, jer, eto, radi se političko subjektu i kandidatu sklonim kršenju zakona i jeziku mržnje, te da zbog toga ne zaslužuju povjerenje građana.

Sljedeći primjer takođe dokazuje neosnovanost vođenja postupka protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanovića: Odlukom Centralne izborne komisije BiH broj 05-1-07-5-319/10 od 05. 10. 2010. godine odbijen je prigovor BOSS-Bosanske stranke – Mirnes Ajanović podnesen zbog kršenja pravila ponašanja u izbornoj kampanji od strane Bojana Bajića, predsjednika Naše stranke i Naše stranke. U svojoj Odluci Centralna izborna komisija BiH je utvrdila da je predsjednik Naše stranke, Bojan Bajić, prema navodima novinarke koja je izvještavala sa skupa koji je održala Naša stranka, u razgovoru sa građanima Tuzle istakao: “da ne podržava jezik mržnje koji propagira prije svega Mirnes Ajanović, predsjednik BOSS-a”, te ocijenila da citirana rečenica ne sadrži jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, nego da se radi o obliku izražavanja političkih stavova političkog subjekta kako bi u periodu izborne kampanje navedena stranka uspjela osigurati veći broj glasova birača na predstojećim izborima u odnosu na druge političke stranke.

Sudsko vijeće Apelacionog odjela Suda BiH je u Rješenju broj Iž-69/10 od 13.10.2010. godine, postupajući po žalbi BOSS-a na Odluku CIK-a broj 05-1-07-5-319/01 od 05.10.2010. godine kojom je odbijen prigovor BOSS-a protiv Bojana Bajića, predsjednika stranke koja se zove Naša stranka zbog kršenja člana 7.3 stav 3. tačka 7. Zbog korištenja jezika mržnje u izbornom periodu, odbilo žalbu BOSS-a, uz obrazloženje, citiramo: “pravilno po shvatanju ovog suda ocjenjuje CIK BiH u žalbenoj odluci, što je Bojan Bajić izgovaranjem navedene rečenice izrazio politički stav, kako bi u periodu izborne kampanje njegova stranka polučila bolji rezultat na održanim izborima u odnosu na konkurentske političke stranke”, završen citat.

Dakle, isto sudsko vijeće smatra, kad je u pitanju predmet Bojana Bajića da nema odgovornosti za jezik mržnje kada se u izbornoj kampanji izgovorenim rečenicama izražavaju politički stavovi, kako bi se polučio bolji izborni rezultat od konkurencije, a kada je u pitanju predmet Mirnesa Ajanovića, onda se odbija žalba i ističe ispravna kazna CIK-a i Mirnesu Ajanoviću i BOSS-a, da je obraćanjem Bojanu Bajiću izgovorenim rečenicama u kojima su izraženi politički stavovi Mirnesa Ajanovića (putem kojih su u izbornoj emisiji upućene kritike Bojanu Bajiću i njegovoj stranci zbog njegovih neciviliziranih izgovorenih rečenica i političkih stavova da su Srbi ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka, a posebno nakon stravičnog genocida nad Bošnjacima, kada se svaka neprimjerena politička izjava o ugroženosti jednog naroda, posebno ističući brojnost drugog naroda može smatrati atakom na jedan od konstitutivnih naroda u BiH) izražena mržnja prema svim Srbima, te da izgovorene rečenice Mirnesa Ajanovića podstiču na nasilje ili širenje mržnje prema Srbima i izazivaju i raspiruju međunacionalnu mržnju (dakle, ne samo običnu mržnju), te da prenose jasna i neposredan rizik od izazivanja straha i netolerancije.

Svaka čast na toleranciji i nepristranosti suda, u pravom smislu napisanih riječi!!!, ali srećom, naši tuntavi političari su bar ratificirali Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, pa će očito Evropski sud za ljudska prava u Strazburu imati priliku da raspravlja o ovom nezapamćenom slučaju zloupotrebe i privatizacije sudačke funkcije u cilju totalitarne diskriminacije Mirnesa Ajanovića i BOSS-a od strane institucija BiH.

Ne treba ni navoditi da je navedeno sudsko vijeće ignorisalo sve činjenice iz žalbe, koja inače ima 20 stranica, pa i procesne povrede, obzirom da je CIK Odluku o kažnjavanju Mirnesa Ajanovića i BOSS-a objavio sredstvima informisanja 01. 10. 2010. godine u poslijepodnevnim satima pred izbornu šutnju, kada nije bilo moguće istu ni kontraargumentovati, a Mirnes Ajanović i BOSS su dobili obavijest o pokretanju postupka i zahtjev za izjašnjenje tek 02.10.2010. godine. Dakle, Mirnes Ajanović i BOSS su suđeni i osuđeni prije nego što je i pokrenut postupak, odnosno prije nego što im je i dostavljen predmet na izjašnjenje, i ne iznenađuje – sporno sudačko vijeće nije se ni jednom jedinom riječju u svom Rješenju izjasnilo o tim, kao ni o drugim navodima žalbe, iako u svom Rješenju na strani dva konstatuju da je dostavljen faksimil dostavne knjižice Pošte Tuzla BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću.

Dakle, postoji dokaz o dostavi zaključka o vođenju postupka i zahtjeva za izjašnjenje dan nakon što je već donesena Odluka o Kazni, i sporno sudačko vijeće to ne smatra procesnim povredama. Na kraju Rješenja sporno sudačko vijeće komentariše se da CIK ima pravo slati poštom podneske, mada se ne ističe da se radi o izjašnjenju suda o navedenom, međutim, ne ulazeći u raspravu o pravu CIK-a da šalje podneske poštom, CIK je navedeni podnesak o zaključku za pokretanje postupka i o Rješenju kojim se traži izjašnjenje poslao putem pošte, i Sud BiH nema pravo negirati tu nespornu činjenicu da je Odluka CIK-a donesena prije nego što je dostavljen zaključak o pokretanju postupka postupka protiv Mirnesa Ajanovića i BOSS-a.

Čak je u Rješenju istaknuto od strane sudačkog vijeća da Mirnes Ajanović, citiramo: “nije učinio nevalidnim niti jedan dokaz sadržan u spisu predmeta, niti u pogledu autentičnosti ni u pogledu istinitosti sadržaja snimljenog i transkriptovanog materijala”, završen citat, a u žalbi je istaknuto da nismo ni dobili ni snimak emisije ni transkriptovani materijal kako bi se uopšte izjasnili da li je izražavanje Mirnesa Ajanović bilo onako kako je to i napisano, mada, obzirom na sudsku praksu, i da se Mirnes Ajanović izražavao na način kako je to napisano, nema odgovornosti jer nema prouzrokovanja mržnje niti nasilja, a radi se o praksi nema odgovornosti.

Dokaz: Odluka CIK-a broj 05-1-07-5-319/10 od 05. 10. 2010. godine i Rješenje Apelacionog odjela Suda BiH je broj Iž-69/10 od 13.10.2010. godine

Takođe, i sljedeći primjer dokazuje apsolutnu diskriminacuju BOSS-a i MIrnesa Ajanovića: Odlukom Centralne izborne komisije BiH 05-1-07-5-319/10 od 24. 09. 2010. godine odbijen je prigovor BOSS-Bosanske stranke – Mirnes Ajanović podnesen zbog kršenja pravila ponašanja u izbornoj kampanji od strane Milice Marković i SNSD. U svojoj Odluci Centralna izborna komisija BiH je obrazložila da je kandidat SNSD Milica Marković i SNSD prijavljena što je sa skupa u Patkovićima kod Bijeljine koristila jezik mržnje koji može nekoga navesti na nasilje i mržnju, kako je preneseno u novinama “SAN” da će SNSD sve rušiti što Bošnjaci hoće, jer žele Srspku zauvijek, a BiH neka bude šta hoće, te je CIK BiH utvrdila da to nije jezik mržnje ističući da se svaki govor koji predstavlja političko djelovanje i politički stav ne može tretirati govorom mržnje ili jezikom koji podstiće na nasilje.

I Rješenje Apelacionog odjela Suda BiH broj Iž-70/10 od 15.10.2010. godine, u istom sastavu sudskog vijeća, dokazuje osnovanost podnesenog zahtjeva, jer je političkim stavovima u izbornom periodu, kako se ističe od strane suda, radi dobijanja više glasova u odnosu na konkurenciju, za koje po navedenoj sudskoj evidentna narušenost nepristranosti od strane sudačkog vijeća i evidentna je diskriminacija prema BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću, kojima su prekršena sva prava, a posebno pravo na pravično suđenje zagarantovano Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

U naznačenom Rješenju, odbijena je žalba BOSS-a na Odluku CIK-a po prigovoru BOSS-a protiv Milice Marković i SNSD-a zbog korištenja mržnje protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, uz obrazloženje, citiramo: “Istup Milice Marković na predizbornom skupu u Patkovači kod Bijeljine predstavlja političko djelovanje i politički stav i da se kao takav ne može tretirati govorom mržnje ili jezikom koji podstiče na nasilje”, završen citat.

Dakle, svi u izbornom periodu imaju pravo na izražavanje političkog stava, prema navedenim Rješenjima, a posebno kada uzmemo u obzir i navedeno Rješenje Suda BiH kojim zauzet stav da se mora prouzrokovati mržnja da bi moglo doći do sankcionisanja, te da nije dovoljna samo mogućnost izazivanja mržnje ili nasilja. Očito je, kada su u pitanju Mirnes Ajanović i BOSS ne postoji ni sudska praksa, ni zakoni, niti bilo kakav propis na koji se Mirnes Ajanović i BOSS pozivaju, nego se izmišlja, recimo, da Mirnes Ajanović nije ni prisutan na ročištu, pa da je do njega što nije iskoristio svoja prava, a, evo, dokazali smo da je bio prisutan, te da CIK dostavlja podneske faksom, a podnesak je dostavljen poštom nakon već usvojene Odluke, i svašta nešto kako je to navedeno u svemu naprijed naznačenom, a kako bi se protuzakonito zadržale nezakonite odluke CIK-a na snazi i kako bi se i Mirnes Ajanović i BOSS neosnovano po svaku cijenu kaznili.

Dokaz: Odluka CIK-a broj 05-1-07-5-319/10 od 24. 09. 2010. godine i Rješenje Suda BiH Apelacionog odjela, broj Iž-70/10 od 15.10.2010. godine

Jasno je da se radi o dvostrukim aršinima, neprihvatljivim u postupcima donošenja odluka u upravnom postupku, koji su direktno suprotstavljeni Ustavu BiH i Evropskoj konveciji o ljudskim pravima, koja ima priopritet nad svim zakonima u BiH. Svi imaju pravo da u izbornoj kampanji djeluju na način da izražavanjem političkih stavova u periodu izborne kampanje osiguraju veći broj glasača u odnosu na druge stranke, ali kada to radi BOSS, onda ga treba kažnjavati bez obzira na zakonsku nemogućnost vođenja postupka protiv BOSS-a kao političkog subjekta, odnosno političke stranke ili Mirnesa Ajanovića kao izbornog kandidata.

Podnositelj prigovora je oba prigovora i podnio kako bi dokazao da je Centralna izborna komisija BiH u svom djelovanju narušila principe nepristranosti prilikom odlučivanja, što je još jedan dokaz za zloupotrebu službenog položaja od strane članova Centralne izborne komisije BiH, odnosno privatizaciju iste od strane članova koji su angažovani da nanesu štetu BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću

Da ne bude zabune, BOSS je u svojim prijavama u dva naprijed navedena slučaja protiv Bojana Bajića i SNSD-a dostavio i dokaz da je došlo do prouzrokovanja nasilja ili širenja mržnje, i dostavio je u prigovoru imena lica kod kojih su aktivnosti kandidata SNSD-a i stranke koja se zove “Naša stranka” prouzrokovali širenje mržnje, ali to CIK u svojim odlukama uopšte nije ni tretirala, ali je donesena Odluka o kažnjavanju Mirnesa Ajanovića i BOSS-a iako nije dostavljen ni jedan dokaz, niti se bilo ko pozvao na bilo kakvu činjenicu da je izražavanje Mirnesa Ajanovića prouzrokovalo nasilje ili širenje mržnje, kako je to naznačeno u ožalbenoj Odluci.

BOSS je navedene prijave/prigovore dostavio samo kako bi dokazao pristranost CIK-a u kažnjavanju BOSS-a i Mirnesa Ajanovića.

Strašna je spoznaja da odgovorna lica i rukovodioci vrlo važne institucije BiH pokušavaju zabraniti slobodu izražavanja BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću, koja je zagarantovana svim Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima sa svojim protokolima. Ne samo da se pokušava zabraniti sloboda izražavanja, nego se pokušava zabraniti sloboda mišljenja, jer je Mirnes Ajanović u spornoj emisiji jasno istakao da iznosi svoje mišljenje, posebno kao odgovor na postavljeno pitanje Bojana Bajića, što je skandalozan demokratski terorizam institucija države prema opoziciji.

Ni jednim propisom, ni zakonom, pa ni ustavom u bilo kojoj državi nije zabranjeno izražavanje mišljenja, ali za CIK BiH jeste. Pa ni u Zakonu o zaštiti od klevete nema odgovornosti ukoliko je izneseno mišljenje, nema odgovornosti ni za vrijednosni sud o nekome ili nečemu, jer se odgovara samo za iznošenje činjenične tvrdnje i to ukoliko je neistinita.

Mirnes Ajanović u spornoj emisiji nije ništa ni slagao, a u kontekstu isticanja neodgovornih izjava političkih stranaka i političara (kako je to i naznačeno na strani tri Odluke CIK-a Mirnes Ajanović je istakao, citiramo: “Gospodin koji govori o tome kako nudi alternativu je rekao nešto što ne mogu da vjerujem da sam čuo, a kasnije je brani, da su Srbi u BiH ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka”, završen citat. Napominjemo da je citat naveden na osnovu naznačenog u ožalbenoj Odluci, jer ni BOSS ni Mirnes Ajanović nisu dobili ni video ni tonski zapis emisije, a niti transkript iste, te je citat pod pretpostavkom da se Mirnes Ajanović tako izražavao.

Bez obzira na navednu činjenicu u žalbi Sudu BiH, u svom Rješenju Sud BiH navodi na strani 3 ističe da Mirnes Ajanović nije učinio nevalidnim nijedan dokaz, a nismo imali ni mogućnost da se izjašnjavamo o dokazima, jer nam ih niko nije ni dostavio.

Dalje, Bojan Bajić je u emisiji RTV FBiH “Pošteno” održanoj 29. 01. 2009. godine izjavio da su Srbi u BiH ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka. Prethodno je takva politička teza objavljena u magazinuDani, broj 605, 16. januara 2009. godine u tekstu Bojana Bajića pod nazivom “Bošnjaci i ostali”, gdje se na nedvosmislen način ističe neskriveni nacional-šovinizam, citiramo: “U istom ovom časopisu sam prije godinu dana objavio tekst: Nova srpska politika u BiH – tri opcije srpskobosanske politike, gdje sam samim nazivom pledirao za jedinu dobitničku od tri ponuđene: 1. Nezavisnost RS-a, 2. Status Quo i 3. Nova srpska politika – BiH je i srpska država”, završen citat, te citat: “Bez obzira na poseban identitet bosanskih muslimana u odnosu na “Osmanlije”, bosanski muslimani su od Hrvata i Srba bili viđeni kao recidiv mrskog neprijatelja i zavojevača i spram toga su trebali “platiti” sve račune za vjekovne nedaće koje je azijski okupator proizveo”, završen citat, te, citat: “Bošnjake je istorijski proces doveo u poziciju posjedovanja strateške prednosti i učinio volju Bošnjaka presudnijom za buduću BiH od volje Srba i Hrvata. Šahovskim rječnikom iskazano – imati nekog u stalnom šahu”, završen citat, te, citat: “Međutim, šta imamo danas? Po prvi put, nakon 150 godina, javlja se natpolovična većina jednog naroda. Ova činjenica je isto tako jak istorijski događaj za BiH, kao gore pomenuti istorijski datumi u XX vijeku, a vrlo vjerovatno i prekretnica bh. budućnosti. Uzmimo samo procjenu Agencije za statistiku BiH: ukupan broj stanovnika u BiH je 3.447.156. Po entitetima: Federacija 64,2% ili 2.213.074, RS 33,8% ili 1.165.138, Brčko 2% ili 68.943. Ako su tačne biskupske procjene da je optimistična prognoza za broj Hrvata u BiH negdje do 450.000 ili 12-13%, dok s druge strane Srba ima maksimalno 1.150.000 ili 32-33%, preostaje da Bošnjaka ima oko 1.850.000 ili 53-54%. Pored ovoga, Agencija za statistiku je obznanila jedan još alarmantniji podatak, a to je prosječna starost stanovništva u RS-u koja je za 3,8 godina veća nego u Federaciji BiH. Ovo je posljedica odseljavanja mladih ljudi iz RS-a u Srbiju, što govori da se u RS-u povećava udio starih u odnosu na mlade. Ovaj trend osigurava siguran rast broja Bošnjaka u budućnosti u odnosu na Srbe i Hrvate, a proces će se postepeno ubrzavati kako se procentualna razlika bude povećavala”, završen citat, te nastavak, citat: “Ako se ova činjenica pridruži gore već pomenutoj strateškoj geopolitičkoj rasprostranjenosti Bošnjaka (koja onemogućava raspad BiH), pa se ovome dodaju izvještaji zavoda za statistiku RS-a i Federacije koji iz godine u godinu pokazuju pad nataliteta u RS-u, a rast u Federaciji (s tim da hrvatska područja takođe pokazuju negativnu stopu rasta), pa onda napomenemo trend konstantnog odlaska Srba i Hrvata iz uglavnom ruralnih područja BiH ka Srbiji i Hrvatskoj, a nasuprot tome kažemo da teče stalni proces doseljavanja Bošnjaka/muslimana iz Sandžaka u Sarajevo, onda ne preostaje druga vjerovatnoća, nego da će za dvadesetak godina jedan narod dosegnuti dvotrećinsku većinu od 67%. To bi bilo negdje oko 2028. godine, što i nije tako daleko, ako uzmemo brzinu kojom je “proletilo” 13 godina od Daytona do danas.”, završen citat, te, citat: “Ništa Srbima ne znači postojanje Republike Srpske kada budu činili zanemarljiv udio u procentu stanovništva, kao što Bošnjacima na referendumu o nezavisnosti BiH iz 1992. godine ništa ne bi značio “turski paragraf” iz vremena Mehmeda Spahe da ih je tada bilo dvadesetak posto, a Srba, npr. 57%. Znači da je referendum uspio zbog politike nataliteta, a ne neke međunarodne urote. Da su Srbi od popisa iz 1910. kada su imali 43,5% do 1991. godine porasli za samo 10% (dakle za 81 godinu), onda se ’92. ne bi održavao Referendum o nezavisnosti BiH, već bi bio referendum o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji (u zajednici sa Srbijom). Ove brojke su kroz istoriju uvijek bile argumenti i uvijek će biti. Brojke su važnije bile Bošnjacima od “turskog paragrafa”, koji je svakako kasnije izbrisan, kao što se ustavi i nadležnosti uvijek mijenjaju, ali ako narod ostane u snazi, onda taj narod ima šanse.”, završen citat, te, citat: “Bošnjaci će imati višestruke i dugoročne koristi od postojanja Republike Srpske, jer im nedovršeni Karadžićev projekt (a dovršen je jedino otcijepljen) pomaže da ostvare dvotrećinsku većinu. A kad je ostvare, onda se napravi šestomjesečna kampanja među Bošnjacima da 500.000 Bošnjaka izvadi ličnu kartu u RS-u i onda potpuno legitimno izaberu vladu, predsjednika, naprave skupštinsku većinu i donesu odluke koje se tiču postojanja RS-a. Zbog ovoga su amandmani o konstitutivnosti naroda veoma, veoma dalekovidi. Bez obzira što je ovaj primjer teoretska simulacija, on šalje jasnu poruku da onaj koji ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke.”, završen citat (izvor: web stranica http://nasastranka.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=199&Itemid=79.)

Bez komentara, sve se samo kazalo!!!

Predsjednik stranke koja se zove “Naša stranka” Bojan Bajić ovo nije iznosio u ratnim okolnostima, kada bi se moglo i razumjeti alarmantno stanje koje ističe, nego je to izrečeno prošle godine. Nakon stravične agresije na BiH, nakon počinjenog genocida nad Bošnjacima, potvrđenog i presudom Međunarodnog suda pravde, ali i brojnim rezolucijama od Sjedinjenih Američkih Država do svake druge civilizovane zemlje na svijetu, isticati političku tezu da su Srbi ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka, i da će to biti još alarmantnije, pa još ukazivati da narod kojeg je manje da, izgleda, prema Bajiću, mora uzeti puške u ruke, po našem mišljenju je gore od onoga što je učinio optuženi za ratne zločine Radovan Karadžić, jer svako civiliziran i normalan nakon svega što se dogodilo u BiH ne smije ni pomišljati da misli o stravičnim konstrukcijama prevelikog broj jednog naroda u odnosu na drugi u BiH. Kada god je neko prebrojavao koliko Bošnjaka ima u BiH, događao se genocid.

Dosta više!!!

Na kraju, Mirnes Ajanović je u naznačenim citatima u ožalbenoj Odluci istakao, citiramo: “Nema multikulture ukoliko nestane jedan narod u Bosni, bez obzira o kojem se radilo. Nema rješenja smanjenjem broja Bošnjaka”, završen citat.

Nakon navedenog, da li je Mirnes Ajanović kao kandidat na izborima, pa eto i kao pripadnik naroda kojeg ima previše, a što je posebno alarmantno za Bojana Bajića i članove stranke koja se zove “Naša stranka”, imao pravo da izražavanjem svojih političkih stavova upozori na okolnost da njegov politički suparnik ima i zastupa naprijed navedene političke stavove, te da li je Mirnes Ajanović imao pravo da ostvari veći broj glasova za svoju stranku ukazujući na…, teško je naći pravi izraz, neka svako sam sudi, ponašanje pripadnika druge političke opcije.

Nećemo ovaj put da je ta “Naša stranka” u izborima u koaliciji sa strankom čiji je predsjednik kao načelnik, u tekućoj godini, odlikovao najvišim opštinskim priznanjem lice, ako se tako uopšte može zvati, koje je iz naručji majki uzimalo djecu, odsjecalo im glave i zatim sa tim glavama pred majkama igralo fudbal, da bi zatim ponosno sa odlikovanjem i zvjerskim osmijehom sa opštinske bine pozivalo na… znamo, a po CIK-u i Sudu BiH na multikulturalnost, bratstvo i jedinstvo, kažnjavanje BOSS-a i Mirnesa Ajanovića i svakoga ko se usudi ukazati na monstruoznost, ako ih možemo nazvati, ljudi, političkih bijednika i sličnih njima.

Treba li postavljati pitanje – da li to trebamo u izbornoj kampanji, prema stavovima predsjednice Centralne izborne komisije Irene Hadžiabdić i ostalih članova CIK-a, (Suada Arnautovića, Mile Kudića, Stjepana Mikića, Tihomira Vujičića, Vedrana Hadžovića i Branka Petrića, koje, inače, imenuju vladajuće stranke, a protiv kojih je Tužilaštvu BiH podnesena krivična prijava kao članova organizovane kriminalne grupe) – da pozivamo na ljubav prema ratnim zločincima, monstrumima i ostalim kriminalcima. Da li to znači da ne smijemo upozoriti birače šta politički suparnici misle i planiraju?!, ili prema svom odlukama, odnosno rješenjima i Suda BiH (koji naznačuje pravo na iznošenje političkih stavova) imamo pravo govoriti i ukazivati na monstruozne planove sukobljavanja konstitutivnih naroda u BiH, a pod krinkom multikulturalnosti, kako se biračima predstavlja stranka koja se zove “Naša stranka” i njihovi članovi.

Da još jednom podsjetimo na sudsku praksu i detaljnije analiziramo razloge diskriminacije BOSS-a i Mirnesa Ajanovića, Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-16/02 od 17.10.2002. godine, u kojem je rješavanjem žalbe na Odluku Izbornog vijeća za prigovore i žalbe BiH u kojem je odbijen prigovor za kršenje pravila ponašanja iz člana 7.3 stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH, i potvrđena Odluka Izborne komisije citiramo: “Smisao ove odredbe se odnosi samo na eventualno prouzrokovano nasilje ili širenje mržnje”, završen citat, a dalje se navodi da se ponašanje učesnika pomenute TV debate i radnji učinjenih tom prilikom ne može podvesti ni pod koju od odredbi iz poglavlja 7. Izbornog zakona.

Dakle, i pored naprijed navedene činjenice da nema odgovornosti za iznošenje navodnog jezika mržnje ukoliko se ne prouzrokuje mržnja, i pored činjenice da ni u prijavi ni u Odluci CIK-a nije ni na kakav način nije dostavljen bilo kakav dokaz o prouzrokovanom nasilju ili mržnji, naprotiv dostavljen je dokaz žalitelja da se strana koja je prijavila hvalila u medijima podrškom građana, Mirnes Ajanović i BOSS su kažnjeni, očito zbog odmazde jer su u toku usmene rasprave po prijavi Mirnesa Ajanovića od strane BHRT, advokat Faruk Balijagić i Mirnes Ajanović nasekirali službenika CIK-a Šupeta Radoja i očito zbog toga što su Mirnes Ajanović i BOSS morali biti kažnjeni kako se više nikada ne bi usudili da ukazuju na političare (samo moralni bijednici mogu misliti da će kazna spriječiti da govorimo) koji upozoravaju da su Srbi u BiH ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka. Takva izjava i politička platforma, nakon stravičnih ratnih zločina, etničkog čišćenja, silovanja Bošnjakinja, djece, ubijanja nemoćnih žena, djece, staraca i genocida izvršenog nad Bošnjacima od strane Republike Srpske, pod srpskom komandom, još stravičnija je nego što je to izjavljivao optuženi za ratne zločine Radovan Karadžić. Svako normalan bi zaključio da je političar koji i danas poziva na ugroženost jednog naroda prevelikim brojem drugog naroda – gori od Radovana Karadžića. Naravno, postoje i oni koji misle i djeluju drugačije.

Trebali li isticati da je isto sudačko vijeće postupalo i u tom drugom predmetu i da je odbijena argumentovana žalba od dvadeset stranica, koja nije ni pročitana. Naravno može biti i stotinu stranica pa da žalba bude neosnovana, ali u toj žalbi je, pored dokaza o brojnim kršenjima materijalnog prava i procesnim povredama, navedeno više odluka CIK-a i Rješenja Suda BiH prema kojim nema jezika mržnje kada se kritikuje jedan politički subjekt od strane drugog u cilju dobijanja glasova birača, a upravo se radilo o emisiji u kojoj su se suprotstavili politički stavovi između dvojice političkih kandidata i to na osnovu izjavljenih političkih stavova, a da ne navodimo ostale činjenice koje dokazuju neosnovanost Odluke CIK-a ali i očito narušenoj nepristranosti u odlučivanju Suda BiH.

UPRAVO ZBOG SVEGA NAPRIJED NAVEDENOG, ZBOG NESKRIVENE MONSTRUOZNOSTI U ODLUČIVANJU – pred svim međunarodnim institucijama, posebno međunarodnih institucijama za zaštitu ljudskih prava, pa i pred Sudom za ljudska prava u Strazburu ćemo tražiti zaštitu svojih prava i ukazivati na kakav način se stravično zloupotrebljava službeni položaj od strane predstavnika institucija u BiH.

Tendencioznost i kapricioznost u donošenju protuzakonite Odluke CIK-a i Suda BiH najbolje oslikava podmuklost objavljivanja Saopštenja za javnost CIK-a BiH, nekoliko sati pred izbornu šutnju, kada je nemoguće objaviti kontraargumentaciju na protuzakonitu odluku o kažnjavanju BOSS-a sa 7.000 KM, a Mirnesa Ajanovića sa 3.000 KM, pored već određene kazne od 2.500 KM za, kako je naznačeno, duge diskusije u debatnoj emisiji BHT, i pored činjenice da je i BHT priznala u svojoj analizi objavljenoj u Dnevniku od 18.09.2010. godine da je Mirnes Ajanović govorio kraće od drugih sagovornika (četiri učesnika, emisija u trajanju od 63 minute a Mirnes Ajanović govorio 13,30 sekundi, uz konstantno prekidanje voditelja).

Dokaz: Uvid u centralne emisije Dnevnik BHT1 od 01. 10. 2010. godine od 19,00 sati i Dnevnik FTV-a od 01. 10. 2010. godine od 19,30 sati i uvid u Dnevnik BHT od 18.09.2010. godine. Dokazi se nalaze i na web stranici BOSS-a www.boss.ba

Mogli bi još dugo navoditi brojne odluke Suda za ljudska prava u Strazburu,   Ustavnog suda BiH i nižih sudova u državi o obavezi omogućavanja slobode izražavanja i obaveze iznošenja činjenica koje nekoga mogu i povrijediti ili uznemiriti, a pogotovo kada se radi o političarima, i svemu što političari moraju trpjeti, pa i kada se iznosi neistina o njima, a da ne govorimo o činjnici da je u predmetnom slučaju Mirnes Ajanović komentirao političku tezu Bojana Bajića, predsjednika stranke koja se zove Naša stranka, ali nije potrebno, više je nego jasno da nije postojala mogućnost kažnjavanja ni BOSS-a ni Mirnesa Ajanovića, te da je kažnjavanje sastavni dio nehumanog i anticivilizacijskog projekta .

Ako naprijed navedeno i ono što slijedi u daljim dijelovima podneska (posebno u boldiranom tekstu), a što dokazuje brutalno kršenje Zakona o upravnom postupku BiH i Izbornog zakona BiH od strane članova CIK-a, a kako bi se u izbornom periodu nanijela izborna šteta Mirnesu Ajanoviću i BOSS-u, odnosno kako bi se uticalo na biračko tijelo da ne glasa za BOSS i Mirnesa Ajanovića, onda je jasno da je projekat – već nastavljen. …ma, nije nikada ni prekidan!

TREĆI DIO ZAHTJEVA 

(BROJNE PROCEDURALNE NEZAKONITOSTI I KRŠENJE MATERIJALNOG PRAVA U SPORNOJ ODLUCI I RJEŠENJU) 

Centralna izborna komisija BiH je u ožalbenoj Odluci naznačila da istu donosi na osnovu člana 6.6. stav (1), te su navedeni i ostali članovi Izbornog zakona BiH, na osnovu kojih CIK smatra da postoji osnovanost zakonskog vođenja postupka.

Da podsjetimo, na prvoj strani sporne Odluke CIK BiH navodi da je stranka koja se zove Naša stranka podnijela prigovor protiv Mirnesa Ajanovića zbog kršenja pravila Izbornog zakona u članu 7.3 stav (1) tačka 7., te se u zadnjem pasusu navodi, citiramo: “Navedeni prigovor je CIK BiH odbacila kao neblagovremen, jer isti nije bio podnesen u zakonom propisanom roku“. Dalje se navodi da je CIK BiH taj prigovor tretirala kao izvor saznanja, te pokrenula postupak po službenoj dužnosti, kako se navodi, na osnovu člana 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH.

Samo u navedenom je više kršenja materijalnog prava od strane CIK-a BiH, a zatim i Suda BiH, koji je navedeno potvrdio.

Prvo, u zaglavlju Odluke CIK-a je naznačeno da je donesena na osnovu člana 6.6. stav (1) Izbornog zakona BiH. U tom stavu, tog člana je propisano, citiramo:         “CIK BiH ima prvostepenu nadležnost za odlučivanje po prigovorima uloženim zbog povrede pravila izbornog procesa, izbornih prava, povrede Poglavlja 16. učinjene od političkog subjekta i povrede člana 7.3 stav (1) tačka 3) i 7), člana 7.3 stav (2) i člana 7.4 stav (1) tačka 3) ovog Zakona.”, završen citat.

Dakle, CIK BiH je u spornoj Odluci naznačila da je “prigovor odbačen kao neblagovremen”, a onda je u spornoj Odluci odlučivala na osnovu “prigovora uloženog zbog povrede pravila”.

Da li treba posebno komentarisati da je evidentno neosnovano vođen postupak protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanovića?, valjda ne treba, jer je jasno da je CIK, kako to sma ističe, odbacila prigovor i, dakle, nema više mogućnosti da odlučuje po prigovoru.

Drugo, u članu 6.6. stav (1) piše da se odlučuje po prigovorima uloženim zbog povrede pravila, a onda se ističe, od strane političkih subjekata iz Poglavlja 16. i poglavlja 7.3 Izbornog zakona BiH. U navedenom članu jasno je propisano u stavu (1) kome šta nije dozvoljeno, i jasno je propisano, citiramo: “Kandidatima i pristalicama političkih stranaka”, završen citat dakle, ne i političkim strankama, odnosno političkim subjektima. U članu 1.1a pod tačkom 1) propisano je da je politički subjekt – politička stranka, koalicija i nezavisni kandidat, dakle ne i kandidat stranke.

U članu 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH propisano je da CIK može po službenoj dužnosti pokrenuti postupak protiv političkog subjekta, dakle, ne i protiv kandidata stranke, a u istom članu u stavu (3) da se postupak po službenoj dužnosti pokreće na osnovu inicijative pravnog ili fizičkog lica.

Konkretno, CIK može protiv političkog subjekta pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, ako su zadovoljeni uslovi iz stava (3) člana 6.2, da je podnesena validna inicijativa i da je pokrenut u roku od 24 stava od povrede, kako to propisuje stav (1) istog člana, ali politički subjekt ne može odgovarati za kršenje pravila iz člana 8.3 Izbornog zakona BiH, jer po istom odgovara samo kandidat stranke, dakle, CIK BiH nije mogla pokrenuti postupka protiv BOSS-a.

CIK BiH u svojoj Odluci na zadnjoj strani navodi da je članom 7.3 stav (1) tačka 7. Izbornog zakona BiH – propisano da je kandidatima i pristalicama političkih stranaka zabranjeno koristiti jezik mržnje, a kažnjava i politički subjekt, što je očito protuzakonito, te je očito osnovan predmetni zahtjev i u navedenom, jer je spornim odlukama očigledno povrijeđen materijalni zakon, obzirom da je Sud BiH potvrdio u cijelosti Odluku CIK-a BiH, odbijajući žalbu u cijelosti.

Treće, po članu 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH odgovara samo politički subjekt, dakle ne i kandidat to političkog subjekta, te je jasno da CIK BiH nije mogla pokrenuti postupak ni protiv Mirnesa Ajanovića. Da ne bude zabune, po članu 7.3 za kršenje pravila odgovara samo kandidat političkog subjekta, ali ne i politički subjekt, međutim, postupak se može protiv kandidata političkog subjekta voditi samo po članu 6.2 stav (1), odnosno samo ako je uložen prigovor, a u konkretnom slučaju CIK BiH sam tvrdi da je prigovor odbačen kao neblagovremen, te da je postupak vođen po službenoj dužnosti.

Možda je Izborni zakona nedefinisan na način kako to neko smatra da treba biti definisan, ali u BIH se primjenjuje kodifikovano pravo, dakle pravo zakonom pisano, i jasno je da se zakoni tumače onako kako je propisano. Ako CIK BiH smatra da Izbornim zakonom nešto nije dobro definisano, onda imaju mogućnost da shodno članu 2.9 Izbornog zakona BiH predlože izmjene zakona, a ne da protuzakonito kažnjavaju BOSS i Mirnesa Ajanovića.

Jasno je da će i na osnovu svega naprijed navedenog Evropski sud za ljudska prava u Strazburu utvrditi povredu prava BOSS-a i Mirnesa Ajanovića n apravično suđenje, odnosno da će utvrditi da je BiH prekršila član 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, sa svim posljedicama koje će tada nastupiti, uključujući i krivično procesuiranje odgovornih lica, koja su protuzakonito djelovala ili propustila djelovati u skladu sa obavezama kako bi se izbjeglo kršenje zakona.

ČETVRTI DIO ZAHTJEVA 

(CIK BIH NIJE U ZAKONSKOM ROKU POKRENULA POSTUPAK, NEOSNOVANOST KAŽNJAVANJA I DRUGE POVREDE PROPISA)

CIK BIH nije u zaglavlju navela pravni osnov za pokretanje postupka, kako bi se, i kada bi to bilo osnovano, odnosno kada bi postojao validan prigovor, mogao primijeniti član 6.6 stav (1) i donijeti Odluka o kažnjavanju.

Pravni osnov je naveden u obrazloženju na prvoj strani Odluke i naznačeno je da je posupak pokrenut po službenoj dužnosti (član 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, kako se navodi) nakon prijave koju je BHRT podnijela 15.09.2010. godine, a da je ista u smislu člana 6.2 stav (3) uzeta kao inicijativa za službeno pokretanje postupka.

Dakle, podnesena je prijava CIK-u od strane stranke koja se zove “Naša stranka” 17.09.2010. godine, u 14 sati, a predmetna emisija je održana 15.09.2010. godine. Shodno navedenom predmetna prijava je neblagovremena, kako je to i konstatovano na strani prvoj Odluke CIK-a i ista je morala biti rješenjem CIK-a odbačena, obzirom na odredbe člana 6.2 stav (1) Izbornog zakona BiH da je u izbornom periodu rok za prigovor/prijavu 24 sata od učinjene povrede.

CIK navodi da je prigovor odbačen kao neblagovremen, ističući da isti nije podnesen u zakonom propisanom roku, ali ni u Odluci ne navodi kojim rješenjem je odbačen prigovor kao neblagovremen, niti je suprotnoj strani dostavljeno bilo kakvo rješenje u vezi sa navedenim, a vjerovatno nije ni doneseno validno rješenje.

Dalje se na strani dva Odluke navodi da je CIK prigovor tretirala kao izvor saznanja, a na osnovu člana 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, te je, kako se ističe na osnovu toga pokrenut postupak po službenoj dužnosti.

Dakle, Centralna izborna komisija BiH priznaje da je o istoj pravnoj stvari vodila dva puta postupak, što je nedopustivo po svim pozitivnim zakonskim propisima, a Zakon o upravnom postupku BiH ni jednom svojom odredbom ne omogućava takvo djelovanje.

Nakon što je CIK trebala donijeti rješenje o neblagovremenosti, koje mora da postoji, obzirom da se CIK na to poziva u svojoj Odluci, nije bilo više mogućnosti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, pa i iz razloga što je protekao rok od 24 sata od kada se smatra da je učinjena povreda Izbornog zakona BiH.

Centralna izborna komisija BiH je suprotno članu 6.2 Izbornog zakona BiH pokrenula postupak po službenoj dužnosti, nakon proteka zakonskog roka od 24 sata nakon učinjene povrede odredaba Izbornog zakona, te je bilo nužno u ovom slučaju primjeniti odredbe Izbornog zakona BiH iz člana 6.3 stav (4) a u vezi sa članom 6.2 stav (1) a ne manipulisati u cilju opravdavanja protuzakonitog djelovanja kako bi se na bilo kakav način našlo opravdanje za vođenje upravnog postupka, i time obezbijedilo kažnjavanje Mirnesa Ajanovića i BOSS-a po svaku cijenu, a kako bi se udovoljilo medijskoj i političkoj mafiji koju je Mirnes Ajanović javno prozvao.

Rokovi su propisani pravnom normom lex specialis propisa, konkretno Izbornog zakona BiH, i kao takvi se moraju primjenjivati, te, kako je to naznačeno u udžbeniku Upravno pravo autora Ive Borkovića iz 2002. godine, koji se primjenjuje na području BiH, na strani 429, citiramo: “stoga na njihovo određivanje i tijek ne može utjecati tijelo koje vodi postupak ni prema svojoj inicijativi, niti na prijedlog stranke. Takve, zakonske rokove jednostavno valja poštivati u vremenskom rasponu kako to propisuje pravna norma kojom je rok određen”, završen citat, piše u navedenom udžbeniku.

Nesporno je da je stav (2) člana 6.2 Izbornog zakona BiH prema kojem CIK može pokrenuti postupak po službenoj dužnost, naravno, ukoliko postoji validna inicijativa kako to propisuje stav (3) istog člana, ali je isto tako nesporno da je u stavu (1) istog člana naznačeno da su rokovi za pokretanje postupka u izbornom periodu definisani maksimalno na 24 sata od momenta učinjene povrede. Ni jednom drugom odredbom nije definisan nekakav drugi rok za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Jasno je da taj rok, kada bi neko zanemario zdrav razum i istakao da se odredbe člana 6.2 stav(1) Izbornog zakona BiH ne odnose na CIK BiH, može biti i deset godina. Ali ne može, pravo je logika, a ako nekome nedostaje logike, jasno da je i CIK BiH u izbornom periodu postupa u kratkim rokovima, te je, recimo, članom 6.6 na osnovu kojeg je CIK i pokrenuo postupka, propisuje u stavu (3), citiramo: “CIK BiH je dužna da razmotri prigovor i žalbu i da donese odluku u roku od 48 sati”, završen citat, te, recimo, u članu 6.3 Izbornog zakona BiH je propisano da CIK prigovor dostavlja bez odgađanja svim stranama. Uostalom, da je zakonodavac namjeravao odrediti druge rokove za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, onda bi to bilo određeno drugim članom, te je jasno da je CIK nezakonito pokrenuo postupak po službenoj dužnosti protiv Mirnesa Ajanovića i jasno je da je žalba morala biti usvojena shodno pozitivnim zakonskim propisima, ali je jasno da je sudsko vijeće svojim nezakonitim ponašanjem povrijedilo odredbu člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima na štetu Mirnesa Ajanovića i da je u konkretnom slučaju nužno usvojiti podneseni zahtjev, kako bi se izbjeglo dalje blamiranje države pred međunarodnim institucijama.

Takođe članom 6.2 stav (3) naznačeno je da se postupak po službenoj dužnosti iz člana 6.2 stav (2) može voditi samo po podnesenoj inicijativi za pokretanje postupka u smislu stava (2) člana 6.2, a CIK je postupak po službenoj dužnosti pokrenuo, kako je naznačeno na strani 1 i 2 Odluke, nakon prijave/prigovora stranke koja se zove Naša stranka, podnesene 17.09.2010. godine u 14 sati Centralnoj izbornoj komisiji, a koja je, kako se navodi, u smislu odredbe člana 6.2 stav (3) Izbornog zakona BiH uzeta kao inicijativa za službeno pokretanje postupka.

Dakle, CIK priznaje da je podnesena prijava od strane stranke koja se zova Naša stranka, ali umjesto da postupi u skladu sa članom 6.3 stav (4) Izbornog zakona i istu odbije kao neblagovremenu jer je emisija održana 15.09.2010. godine, CIK neblagovremenu prijavu, dakle protupropisnu prijavu, bez ikakvog pravnog osnova tretira kao validan zahtjev iz člana 6.2 stav(3), iako je jasno u istom propisano da se može podnijeti inicijativa za pokretanje postupka u smislu stav (2) člana 6.2. Prijava BHRT nije inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, nego se radi o prijavi koja je neblagovremena, nepotpuna i koja je dostavljena protivno stavu (1) člana 6.3, koji obavezuje dostavljanje na posebnom obrascu, te je ta prijava morala biti odbačena rješenjem kao neblagovremena i nepotpuna.

Centralna izborna komisija nije imala pravo vođenja postupka bez podnesene inicijative shodno članu 6.2 stav (3) IZ BiH, te je evidentna protuzakonitost u postupanju, odnosno očigledna je povreda materijalnog zakona

Obzirom da je u žalbi jasno ukazano na navedenu povredu i da je postojala obaveza usvajanja žalbe i poništenja sporne Odluke CIK-a sudsko vijeće u cilju donošenja odluke o odbijanju žalbe po svaku cijenu i dobijanja pravosnažnosti kažnjavanja Mirnesa Ajanovića, donosi još apsurdniju nezakonitu kontradiktornu odluku, odnosno obrazloženje spornog rješenja ističući na strani 3 Rješenja sljedeće, citiramo: “donosilac ožalbene odluke postupio u skladu sa članom 115. stav 1. Zakona o upravom postupku, u kojem je propisano da će nadležni organ pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.”, završen citat, a dalje se navodi da je pravilno primjenjena odredba člana 6.2 stav (2) IZ BiH da CIK može po saznanju pokrenuti postupak po službenoj dužnosti.

Prvo, CIK ne može pokrenuti postupak po službenoj dužnosti bez inicijative shodno članu 6.2. stav (3), a, drugo, ne može se primjenjivati opšta pravna norma u situaciji kada je specijalnim zakonom definisana druga pravna norma.                  To je elementarno poznavanja osnova prava i upravnog prava, i svaki student to mora znati, a da ne govorimo o sudijama Suda BiH. Ipak, da podsjetimo na udžbenik Upravno pravo Ive Borkovića iz 2002. godine, na osnovu kojeg se na Pravnom fakultetu u Mostaru polaže ispit iz predmeta Upravno pravo. Na strani 438 u poglavlju Prvostupanjski postupak, pod tačkom c) Pokretanje postupka na zahtjev stranke, naznačeno je, citiramo: “Zbog toga je ZUP utvrdio, da u stvarima u kojima je prema zakonu ili prema prirodi stravi za pokretanje i vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, nadležno tijelo može pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev.

Postojanje odgovarajućeg zahtjeva bitan je uvjet ne samo za pokretanje postupka već i za njegovo vođenje. Obratno, odsustvo takvog zahtjeva stvara pravnu nemogućnost pokretanja i vođenja postupka.”, završen citat.

Dakle, jasno je CIK nije imao zakonsku mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti, jer nije postojao validan zahtjev, odnosno u konkretnom slučaju nije postojala inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Prijava koja je podnesena je, takođe, nevalidna i ista se morala odbaciti kao neblagovremena.

U ožalbenoj odluci CIK-a jasno je u obrazloženju naznačeno da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti na osnovu člana 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, te je neosnovano i neozbiljno (smijaće se sudije Evropskog suda za ljudska prava) izmišljanje sudskog vijeća da je CIK pokrenuo postupak po službenoj dužnosti na osnovu člana 115. stav 1. Zakona o upravom postupku, kada je Izborni zakon BiH lex specialis u odnosu na Zakon o upravnom postupku, a posebno zbog činjenice da je u lex specialis propisu navedena pravna norma jasno definisana i uslovljena podnošenjem inicijative od strane lica kojem je povrijeđeno izborno pravo za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, a ne javnim interesom, kako je to propisano u ZUP-u. Poglavlje Izbornog zakona BiH u kojem se nalazi navedena pravna norma iz člana 6.2 ima naziv Zaštita izbornog prava i jasno definiše za koje povrede izbornog prava i ko ima pravo podnositi prijave, prigovore i inicijative, i nije predviđeno djelovanje u cilju zaštite javnog interesa, bez konkretnog pravnog ili fizičkog lica kojem je izborno pravo povrijeđeno.

Takođe u članu 6.2 (2) Izbornog zakona BiH jasno je i to nedvosmisleno naznačeno da se pokretanje postupka po službenoj dužnosti može pokrenuti, uz uslov podnošenja validne inicijative, samo protiv političkog subjekta, a ne protiv kandidata. U članu 1.1.a politički subjekt je politička stranaka, nezavisni kandidat, koalicija, a ne kandidat stranke, te je jasno da ni po tom osnovu nije bilo moguće voditi postupak pokrenut po službenoj dužnosti protiv Mirnesa Ajanovića, jer se protiv kandidata stranke postupak mogao i može voditi samo po prigovoru na osnovu člana 6.2 stav (1) Izbornog zakona BiH, a protiv političkog subjekta se nije mogao voditi postupka za kršenje člana 7.3 stav (1) tačka 7. IZ BiH, jer je propisano da odgovara samo kandidat, da ne bude zabune, protiv kojeg se ne može voditi postupak po službenoj dužnosti.

Dakle, ne postoji mogućnost pokretanja postupka ni po službenoj dužnosti ako nema podnesenog zahtjeva, kako to definiše Izborni zakon BiH, te je jasno da Sud BiH pogrešno i nezakonito konstatuje da po odredbama ZUP-a BiH CIK može u javnom interesu pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, obzirom da se na postupke CIK-a BiH primjenjuju odredbe (lex specialis) Izbornog zakona BiH po kojima je CIK dužan postupati.

Sa druge strane, sudskom vijeću Suda BiH mora biti poznata razlika između opšteg zakona i zakona lex specialis, jer se ne radi o laicima, nego o sudijama Suda BiH koji iza sebe moraju imati dugogodišnju sudačku praksu i nije moguće na bilo kakav način pravdati nezakonito postupanje i narušenu nepristranost kardinalnim “nenamjernim” pravnim greškama. Sudsko vijeće Suda BiH upravo ističe na strani 3 i 4 svog Rješenja obavezu postupanja po zakonu lex specialis, citiramo: “Ovo vijeće smatra neosnovanim i prigovore žalitelja u pogledu nepravilnog dostavljanja pismena od strane CIK-a, jer su odredbe člana 73. do 76. ZUP-a instruktivne i opšte, dok je CIK BiH zbog specifičnosti djelovanja u izbornom periodu pravilno promijenila specijalni propis,”, završen citat, a radi se o dostavljanju pismena i podnesaka samo putem faxa i neposredno, odnosno radi se o nemogućnosti dostavljanja podnesaka putem pošte, kako je to definisano u Uputstvu CIK-a.

Ovaj put ne želimo ulaziti u posebnu raspravu o tome da podzakonski pravni akt mora biti usklađen sa zakonom, a u vezi nemogućnosti dostavljanja podnesaka i pismena poštom, odnosno da je zakon hijerarhijski jači od podzakonskog akta i ako je podzakonska pravna norma u suprotnosti sa zakonom ima se postupati po zakonu, nego želim istaći da sudsko vijeće suda BiH u konkretnom primjeru istiće da se ne može primjenjivati opšta pravna norma jer je zakon lex specialis jači u pravnom smislu, dok se u prethodno navedenom slučaju kada je Sud BiH morao usvojiti žalbu i poništiti ožalbenu Odluku CIK-a jer nije podnesena inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti – sudsko vijeće poziva na opštu pravnu normu, brutalno zanemarujući lex specialis propis, i usput i odredbu člana 6. Evropske konvencije o pravu na pravično suđenje i Mirnesu Ajanoviću i BOSS-u, bez obzira koliko ih neko mrzio ili ne.

Jasno je da je u predmetnom slučaju evidentno kršenje prava Mirnesa Ajanovića i BOSS-a koja su zagarantovana članom II Ustava BiH i članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, i jasno je da će se Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odrediti na način da će biti donesena o povredi prava Mirnesa Ajanovića, ali i BOSS-a od strane Bosne i Hercegovine.

Smatramo da je potrebno izbjeći sramotu takve vrste za Bosnu i Hercegovinu, a ako neko smatra da nije, onda ćemo vrlo rado svim međunarodnim institucijama predočiti slučaj, a nakon toga tražiti krivično procesuiranje svih odgovornih, posebno iz razloga što će se imati smatrati da se radi o krivičnom djelu počinjenom u okviru organizovane kriminalne grupe, za koje je predviđena minimalna kazna zatvora od deset godina, a vrlo je dobro poznata kakva je zastara u tom slučaju.

Nema nikakve sumnje da je osnovan zahtjev za ponavljanje postupka zbog navedenih razloga, odnosno sramne kompromitacije spornog sudačkog vijeća, jer se evidentno protuzakonito poziva na norme opšteg zakona kada to odgovara za protuzakonito kažnjavanje Mirnesa Ajanovića i BOSS-a, a da se zatim, opet protuzakonito, poziva na norme zakona lex specialis kada treba uskratiti ustavna prava Mirnesa Ajanovića i BOSS-a, a sve u cilju zaštite vladajućih stranaka i njihovih sluga, pa i službenika i članova CIK-a, koji sami za sebe putem medija propagiraju da ne treba sumnjati u njihovo poštenje jer su tako vaspitani!? Ja.

Dakle, Apelaciono vijeće Suda BiH je očito narušilo načelo nepristranosti u suđenju, odnosno u rješavanju po žalbi, te je jasno da Apelaciono vijeće ne primjenjuje jednake kriterije, čime se u odnosu na podnosioca zahtjeva krše prava zagarantovana Evropskom konvencijom, član 6. – Pravo na pravično suđenje.

Dakle,obzirom da nigdje u odredbama Izbornog zakona nije propisano da se na Centralnu izbornu komisiju BiH ne odnosi navedeni rok od 24 sata za pokretanje postupka od učinjene povrede, jasno je da se odredbe prethodnog stav odnose i na slijedeći stav, a ako se iz bilo kojih razloga smatra da nije tako, onda se primjenjuje zakonska analogija, te se primjenjuje postojeće zakonsko pravilo za određenu zakonsku nedefinisanost, pa se i na Centralnu izbornu komisiju odnose ista pravila da može djelovati samo u roku od 24 sata od učinjene povrede. Nikako se ne može smatrati pravno osnovanim da se i na CIK ne odnosi rok od 24 sata za podnošenje prigovora, jer bi se u suprotnom smatralo da taj rok može iznositi i godinu dana, ili dvije, tri?! Obzirom da nema odredbe, jasno je da se i na CIK primjenjuje stav (1) člana 6.2 Izbornog zakona BiH.

Međutim, i kada bi neko smatrao da se može, bez obzira na kršenje navedenih odredbi o obavezi odbacivanja prijave/prigovora kao neblagovremene i nepotpune, odnosno nepodnesene na propisanom obrascu, pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i time dva puta voditi postupak po istom osnovu, što je nedopušteno i predstavlja jasnu manipulaciju i tendencioznost CIK-a, zakonske odredbe iz člana 6.2 stav (2) na koje se poziva CIK ne daju pravo na vođenje postupka po službenoj dužnosti.

Naime, članom 6.2 stav (2) propisano je da izborne komisije mogu pokrenuti postupak, citiramo: “po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta i zaposlenog ili na drugi način angažiranog u izbornoj administraciji zbog kršenja odredbi ovog zakona.”, završen citat. U stavu (3) istog člana je naznačeno da se podnosi inicijativa za pokretanje postupka u smislu stava (2), a jasno je da se i inicijativa veže za rok od 24 sata od nastanka povrede, iz istih razloga naprijed navedenih.

Takođe, u članu 6.3 stav (5) je naznačeno, citiramo: “Podneseni prigovor odnosno žalba u postupku zaštite izbornog prava ne odgađaju obavljanje izbornih radnji koje su propisane ovim zakonom.”, završen citat.

Dakle, ako je bilo šta iz bilo kojih razloga sporno, a ako jeste to treba utemeljiti u zakonu i obrazložiti, nesporno je jasno da se i po ovim odredbama i na CIK iz člana 6.2 (2) i na lice koje podnosi inicijativu iz člana 6.2 (3) IZBiH, koja u konkretnom slučaju nije ni podnesena, primjenjuje rok od 24 sata, jer prigovor ne odgađa obavljanje izbornih radnji.

Takođe, u ožalbenoj Odluci je naznačeno da je Mirnes Ajanović kažnjen kao kandidat na izborima i da je Mirnes Ajanović načinio povredu izbornih pravila, a i politička stranka.

U emisiji u kojoj je učestvovao Mirnes Ajanović, kao kandidat na izborima, ni na kakav način ne može biti odgovorna politička stranka, jer je nesporno da je Mirnes Ajanović iznosio svoje mišljenje a ne stav političke stranke, kako je to i naznačeno na strani četiri Odluke, citiramo: “Izvinjavam se ja mislim da ste vi gori nego Radovan Karadžić:”, obraćajući se direktno na postavljeno pitanje Mirnesu Ajanoviću od strane Bojana Bajića – da li ga Mirnes Ajanović upoređuje sa Radovanom Karadžićem.

I kada bi bilo osnovano da je u izbornoj kampanji zabranjeno iznositi mišljenja ali i da je zabranjeno ukazivati na izjave političkih konkurenata koji svoju političku platformu zasnivaju na ugroženosti jednog naroda drugim narodom kojeg je, prema toj političkoj stranci previše, te da je to alarmantan podatak za taj drugi narod (kako je to i naznačeno i na zvaničnoj web stranici “Naše stranke”http://nasastranka.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=199&Itemid=79, dokaz u prilogu), posebno nakon rata i genocida koji se dogodio u BiH, i za koji je presudom Međunarodnog suda pravde pravosnažno presuđeno da su odgovorne vlasti Republike Srpske ali i Srbije koja nije uradila bilo šta kako bi se spriječio genocid, opet ni na kakav način ne može politička stranka biti kažnjena za iznošenje mišljenja kandidata u emisiji.

I kada bi postojao bilo kakav osnov za izricanje kazne za govor mržnje, politička stranka može biti kažnjena samo u situaciji kada bi to bilo učinjeno na stranačkom skupu, u stranačkom saopštenju za javnost, na press konferenciji ili na drugi način kada je nedvosmisleno iznesen stav stranke, ali u situaciji kada je to izneseno od strane kandidata i kada je jasno naznačeno da se radi o ličnom mišljenju, onda odgovornost, ukoliko postoji može biti samo lična, a ne i političke stranke.

Sa druge strane, još jednom ističemo – Centralna izborna komisija BiH nije imala zakonsko pravo pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv kandidata Mirnesa Ajanovića, s obzirom da se ne radi o političkom subjektu.

Članom 1.1a Izbornog zakona BiH u stavu 1. Tačka 1) naznačeno je, citiramo: “POLITIČKI SUBJEKT podrazumijeva političku stranku, nezavisnog kandidata, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata ovjerenu za učešće na izborima u skladu sa ovim zakonom.”, završen citat.

Mirnes Ajanović nije ni politička stranka, ni nezavisni kandidat, ni koalicija, ni lista nezavisnih kandidata iz člana 1.1a, niti je zaposlenik ili ili lice na drugi način angažovano u izbornoj administraciji kao se navodi u članu 6.2 stav (2), da bi se protiv njega mogao voditi postupak po službenoj odgovornosti.

PETI DIO ZAHTJEVA 

(PREZENTACIJA OSTALIH KRŠENJA ODREDBI ZUP-A BIH)

U postupku donošenja ožalbene Odluke Centralna izborna komisija BiH je načinila i niz povreda odredaba Zakona o upravnom postupku BiH, prije svega Načelo saslušanja stranke iz člana 10. ZUP-a BiH.

Naime, u ožalbenoj Odluci na strani dva je navedeno da je CIK u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja aktom broj: 05-1-07-5-4176/ od 22.09.2010. godine u skladu sa članom 126. Zakona o upravnom postupku BiH, a kako se navodi, radi obaveze utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, ali i omogućavanja strankama u postupku da ostvare svoja prava zatražila od Mirnesa Ajanovića da se izjasni da li je u spornoj emisiji “Odgovorite ljudima” izgovorio rečenicu: “Ti si gori od Radovana Karadžića, i rečenicu: “Srbi su Bošnjake ubijali u ratu, sada žele smanjiti njihov broj, kako bi u miru ostvarili svoje ciljeve drugim sredstvima.”.

Zatim se ističe da Mirnes Ajanović nije dostavio izjašnjenje na gore navedeni akt CIK-a.

U Zaključku o pokretanju postupka odgovornosti broj 05-1-07-5-4176/10 od 21.09.2010. godine na strani dva je naznačeno, citiramo: “U postupku utvrđivanja odgovornosti Ajanović Mirnesa za opisane povrede”, završen citat i nigdje se ne navodi BOSS-Bosanska stranka.

I navedeno je dokaz da nema osnova za vođenje postupka protiv političkog subjekta BOSS – Bosanska stranka – Mirnes Ajanović, jer sama Centralna izborna komisija ističe da je, citiramo: “zatražila od Mirnesa Ajanovića da se izjasni”, te je naznačeno da se Mirnes Ajanović nije izjasnio.

Dalje, Centralna izborna komisija BiH nije imala zakonski osnov da vodi postupak protiv političkog subjekta BOSS – Bosanske stranke – Mirnes Ajanović za povrede odredaba iz člana 7.3 Izbornog zakona BiH, pa, dakle, ni za eventualne povrede člana 7.3 stav (1) tačka 7), jer je u stavu (1) navedenog člana naznačeno, citiramo: (1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenim ili na drugi način angažovanim u izbornoj administraciji nije dozvoljeno: (između ostalog) 7) koristiti se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje”, završen citat.

Članom 1.1a Izbornog zakona BiH definisano je u stavu (1) tačka 1) da politički subjekt podrazumijeva političku stranku, koaliciju, nezavisnog kandidata…, a članom 7.1 u stavu (1) naznačeno je – Političke stranke, liste nezavisnih kandidata i nezavisni kandidati imaju pravo, dok se u članu 7.3 ne označavaju političke stranke kao lica koja odgovaraju za povredu odredaba iz tog člana.

CIK je i naznačio na strani četiri Odluke da se prema članu 7.3 stav (1) tačka 7. postupak vodi protiv kandidata, pristalice političke stranke…, i nigdje nije naznačeno i protiv političke stranke.

Dakle, jasno je BOSS nije mogao biti procesuiran ni po službenoj dužnosti ni po prigovoru i da postoji bilo kakva odgovornost, jer nije lice iz člana 7.3 Izbornog zakona BiH da bi se mogao voditi postupak, a Mirnes Ajanović nije mogao po službenoj dužnosti biti procesuiran i da postoje osnovi za bilo kakvu odgovornost jer nije politički subjekt iz člana 6.2 na osnovu kojeg Centralna izborna komisija ima nadležnost za postupanje p službenoj dužnosti.

NAVEDENO DOKAZUJE OSNOVANOST ŽALBE I OBAVEZU PONIŠTENJA OŽALBENE ODLUKE I RJEŠAVANJE STVARI BEZ VRAĆANJA INSTITUCIJI ČIJI SU SLUŽBENICI MANIPULIŠUĆI I ZLOUPOTREBLJAVAJUĆI POLOŽAJ NANIJELI ŠTETU MIRNESU AJANOVIĆU I BOSS – BOSANSKOJ STRANCI.

Osim gore navedenog, što dokazuje neosnovanost vođenja postupka protiv Mirnesa Ajanovića i BOSS-a, Mirnes Ajanović i BOSS su Zaključak o vođenju postupka i zahtjev za Izjašnjenje primili tek 02.10.2010. godine, što dokazuje faksimil dostavne knjižice Pošte Tuzla, u kojem je evidentno da su navedeni akti evidentirani pod rednim brojevima 42 i 44, odnosno pod brojevima 42 – ra268392022ba i 44 – rg268402025ba sa datumom 02.10.2010. godine u 13 sati, a što je i obaveza prema članu 73. ZUP BiH u kojem je naznačeno da se pismena dostavljaju putem pošte ili službene osobe.

Dokaz: Faksimil fotokopije dostavne knjižice Pošte Tuzla (posjedujemo ovjerenu fotokopiju)

Izborna komisija BiH je saopštenjem za javnost od 01.10.2010. godine izvijestila javnost da je BOSS kažnjen sa 7.000 KM, a Mirnes Ajanović sa 3.000 KM, dakle prije nego što je i dostavljen Zaključak i zahtjev za Izjašnjenje BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću, zbog čega je zbog očitog tendencioznog i kapricioznog protuzakonitog ponašanja članova CIK-a podnesena krivična prijava protiv članova CIK-a Tužilaštvu BiH, te je podnesen zahtjev za izuzeće istih iz predmetnog postupka Vijeću ministara BiH, 03.2010. godine, putem faxa CIK-a ali i putem preporučene pošte.

U prilogu dostavljamo i Zahtjev za izuzeće, te tražimo da se i činjenice iz istog uzmu u razmatranje prilikom odlučivanja o predmetnoj stvari.

Dokaz: Faksimil Zahtjeva za izuzeće

U narednom dijelu navodimo druge nezakonitosti počinjene od strane Centralne izborne komisije BiH.

Prekršeno je Načelo materijalne istine iz člana 8. ZUP-a jer je evidentno iz svega navedenog da nisu pravilno i potpuno utvrđene sve činjenice od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenje.

Prekršeno je i načelo saslušanja stranke, jer Mirnes Ajanović nije saslušan, iako je to obavezno prema članu 49. ZUP-a BiH.

Druge okolnostima povreda zakonskih osnova obrađene su u krivičnoj prijavi dostavljenoj Tužilaštvu BiH i u dopuni krivične prijave, te postupku koji će se povesti u cilju novčanog kažnjavanja i Centralne izborne komisije BiH ali i predsjednice Irene Hadžiabdić kao odgovorne osobe, po tri zakonska osnova u ukupnom iznosu do 18.000 KM za CIK i 2.600 za gđu. Irenu Hadžiabdić.

Na kraju, da je Centralna izborna komisija BiH imala namjeru nanošenja štete političkom subjektu i Mirnesu Ajanoviću vidljivo je i iz sljedećeg:

Dana 01. 10. 2010. godine na 58. sjednici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine donesena je ožalbena Odluka, a od strane CIK-a BiH, cilju nanošenja štete političkom subjektu BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović, i Mirnesu Ajanoviću lično izdato je saopštenje za javnost koje je objavljeno u sredstvima informisanja dana 01. 10. 2010. godine, i to na BHT 1 i FTV, u centralnim emisijama Dnevnik u 19,00 i 19,30 sati, samo par sati pred zakonski obaveznu izbornu šutnju, kako bi onemogućili BOSS-Bosansku stranku – Mirnes Ajanović i Mirnesa Ajanovića lično da putem sredstava informisanja reaguju na navedenu informaciju odnosno protuzakonito donesenu odluku o kažnjavanju.

Dokaz: Uvid u centralne e emisije Dnevnik BHT1 od 01. 10. 2010. godine od 19,00 sati i Dnevnik FTV-a od 01. 10. 2010. godine od 19,30 sati.

Protuzakonitost odluke se ogleda i u sljedećim činjenicama.

Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, poglavljem 6, ZAŠTITA IZBORNOG PRAVA, u članu 6.4 stav 2 definisano je da se prigovor dostavlja bez odgađanja svim stranama navedenim u prigovoru te da se strane navedene u prigovoru mogu u roku od 24 sata od prijema prigovora, u pisanoj formi, izjasniti o navodima prigovora, te da nadležni organi mogu odrediti saslušanje stranaka.

U konkretnom slučaju CIK BiH nije zaprimljeni prigovor o navodnom kršenju odredaba Izbornog zakona i korištenja jezika mržnje dostavio stranama u postupku – BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću lično.

Dokaz: Izvršiti uvid kod CIK-a BiH o uredno dostavljenom prigovoru uz prilaganje dokaza kod prijavljenih o uručenju prigovora na izjašnjenje.

Članovi CIK-a BiH su svojim postupcima načinili krivično djelo – Zloupotreba službenog položaja iz člana 383. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 250. Krivičnog zakona BiH, time što su svjesno svojim postupcima, iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja prekoračili granice ovlaštenja svoje službene dužnosti pribavili drugome korist, odnosno nanijeli štetu BOSS-u u i Mirnesu Ajanoviću lično, jer su protuzakonitim postupcima donijeli protuzakonitu odluku kojom se u javnosti BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović i Mirnes Ajanović lično predstavljaju kao kršitelji zakona i pravno i fizičko lice koja se koriste jezikom mržnje.

U radnjama članova CIK-a BiH se ogledaju i elementi krivičnog djela iz člana 177. krivičnog zakona FBiH – Povreda ravnopravnosti čovjeka i građanina, jer se protuzakonitom odlukom u postupcima prijavljenih ogledaju elementi političke netrpeljivosti.

Takođe, u radnjama članova CIK-a BiH ima elemenata i krivičnog djela iz člana 195. KZFBiH – Povreda slobode odlučivanja birača, na način da je javnosti, biračima, obzirom da su Opći izbori u BiH održani u nedjelju 03. 10. 210. godine, od strane prijavljenih plasirana informacija o kažnjavanju kako bi se kod birača stvorio animozitet u odnosu na BOSS-Bosansku stranku i Mirnesa Ajanovića lično jer su predstavljeni kao kršitelji zakona i neko ko se služi jezikom mržnje, pa su ovim postupcima članovi CIK-a BiH direktno na protupravan način načinili krivično djelo Povreda slobode odlučivanja birača.

Članom 10. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine – načelo saslušanja stranke određeno je da “prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja”.

U konkretnoj stvari od strane CIK-a BiH je i ovo načelo prekršeno, jer stranka u postupku, konkretno BOSS i Mirnes Ajanović uopšte nisu saslušani, pa je jasno da su članovi CIK-a BiH počinili krivična djela zbog čega je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnesena krivična prijava, pored okolnosti navedenih u drugim krivičnim prijavama protiv članova CIK-a.

Zbog svih gore navedenih nezakonitih radnji prekršen je i član 9. ZUP-a BiH, kojim je propisano da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom smislu moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Shodno i članu 284. stav (4) ZUP-a BiH Upravna inspekcija je dužna zahtijevati i pokretanje postupka odgovornosti protiv odgovornih lica, jer je obaveza rukovodioca organa uprave, odnosno institucije paziti za pravilnu i dosljednu primjenu zakona, kako je to naznačeno u stavu (1) člana 284. ZUP-a BiH, i u suprotnom su odgovorni,kako je to zakonom propisano.

Takođe, izvršena je i povreda člana 10. Zakona o upravnom postuku, jer podnosiocu zahtjeva nije data mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima važnim za donošenje odluke. Navedenim radnjama odgovornih lica   prekršen je i član 126. ZUP-a BiH.

Zbog naprijed navedene povrede ZUP-a BiH, a shodno odredbi člana 289. stav 1. tačka 1), 6), 7) i 9) Zakona o upravnom postupku BiH nužno je u cilju zaštite zakonitosti postupka, protiv Centralne izborne komisije BiH pokrenuti postupak i izvršiti sankcionisanje izricanjem novčane kazne, te shodno članu 289. stav 2. Zakona o upravnom postupku BiH pokrenuti postupak i protiv predsjednice CIK-a BiH Irene Hadžiabdić kao odgovornog rukovodioca institucije i odgovornog službenog lica, kako je to naznačeno u članu 292. stav (1) i stav (2).

BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću nije dato pravo na učešće u postupku, te je potrebno izvršiti i provjeru da li je CIK izvršio obaveze iz člana 29. I 32. ZUP-a BiH, prema kojim je rukovodilac organa dužan donijeti posebno rješenje o ovlaštenju službenog lica za vođenje postupka.

Iz Odluke CIK-a i Rješenja Suda BiH nije naznačeno da li je slučaj vođen od strane službenog lica ilije predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić sama vodila postupak, odnosno da li sama slala i primala pismena i podneske i vodila procesne radnje, a u suprotnom došlo je do povreda i članova 29. i 32. ZUP-a BiH.

Obzirom da je Odluci CIK-a naznačeno da je postupala po prigovoru Bojana Bajića, predsjednika stranke koja se zove Naša stranka, nesporno je da su postojale tri ili četiri stranke sa protivnim interesima, te je evidentno prekršen i član 140. tačka 1) ZUP-a BiH, koji obavezuje da se mora odrediti usmena rasprava u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više stranaka sa protivnim interesima.

BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću nije dato ni pravo da odrede punomoćnika koji će ih zastupati kako je to propisano u članu 49. ZUP-a BiH, te je i po tom osnovu prekršen ZUP BiH.

Prekršen je i član 224. stav (1). i (2). i 225. ZUP-a BiH, jer su BOSS i Mirnes Ajanović u žalbi naveli da im nije data mogućnost da se izjasne o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja, te je CIK BiH bio dužan upotpuniti postupak i omogućiti BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću ostvarivanje prava.

Drugostepeni organ, Apelacioni odjel Suda BiH prilikom rješavanje žalbe napravio je takođe niz povreda.

Evidentno je da je Sud BiH povrijedio odredbu člana 228. ZUP-a BiH jer je odbio žalbu protuzakonito, obzirom a se žalba može odbiti samo ako se utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju prvostepenog organa pravilno proveden i na zakonu zasnovan. Sve naprijed navedeno dokazuje brojne nepravilnosti postupka i nezakonitosti u primjeni materijalnog prava.

Sud BiH povrijedio je i odredbu člana 229. stav (1). ZUP-a BiH jer je na osnovu svih naprijed navedenih činjenica o nepravilnostima u postupku, koje su bile sadržane i u žalbi, bio dužan proglasiti odluku CIK-a BiH ništavom.

Sud BiH povrijedio je i član 230. ZUP-a BiH jer je zbog svih navedenih činjenica sadržanih i u žalbi bio dužan upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke sam, a, takođe, bio je dužan poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti postupak, kako je to propisano u stavu(1) navedenog člana ili vratiti predmet na ponovno postupanje shodno stavu (2) navedeng člana.

Sud BiH je prekršio i član 231. ZUP-a BiH jer su na osnovu svih naprijed navedenih činjenica pogrešno primjenjeni pravni propisi, te je Sud BiH bio dužan poništiti prvostepenu odluku i sam riješiti predmetnu stvar.

U prilogu dostavljamo i podnesak u vezi prijave BHRT, koji ste već dobili, sa svim prilozima, u kojem su evidentne brojne povrede ZUP-a BiH i Izbornog zakona BiH kažnjavanjem Mirnesa Ajanovića za navodno dug govor u emisiji BHT1, čime je navodno sprječavao novinare u radu, iako je i od BHT 1 javno priznato u Dnevniku 18.09.2010. godine da je Mirnes Ajanović govorio manje od ostalih učesnika. Konkretno, istaknuto je da je u emisiji koja je trajala 63 minuta Mirnes Ajanović govorio 13,30 minuta, a bilo je prisutno četiri kandidata. Usporedba predmetnog slučaja sa prijavom BHRT, dokazuje evidentnu tendencioznost odgovornih lica CIK-a BiH i Suda BiH u namjeri kažnjavanja podnosioca zahtjeva po svaku cijenu, bez obzira na savjesnost kršenja zakonskih propisa.

U prilogu je, pored naprijed navedenog, i zahtjev za izuzeće članova CIK-a iz predmetnog slučaja – na deset strana, a obzirom da nije ni razmatran zahtjev za izuzeće, a CIK je bio dužan dostaviti Vijeću ministara BiH isti na odlučivanje, povrijeđene su i odredbe članova 37. i 38. ZUP-a BiH.

Zbog svih naprijed navedenih povreda ZUP-a BiH svi nadležni organi dužni su poduzeti sve potrebne propisane mjere u cilju sankcionisanja odgovornih službenih i rukovodećih lica, odnosno sudija sudačkog vijeća Apelacionog odjela Suda BiH, kao i mjere u cilju uspostavljanja prava BOSS-a i Mirnesa Ajanovića poništavanjem ili ukidanjem spornih nezakonitih odluka. 

U Prilogu dostavljamo faksimile naprijed navedenih presuda Suda BiH i navedeni DVD. 

Mirnes Ajanović, predsjednik BOSS-a

i Mirnes Ajanović lično

BOSS-BOSANSKA STRANKA

I MIRNES AJANOVIĆ

Kojšino 7, Tuzla

CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA BIH

ZAHTJEV ZA OBNOVU

UPRAVNOG POSTUPKA

U Odluci Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-07-5-4176/10 od 01. 10. 2010. godine (konačan akt primljen 25.10.2010. godine)

Shodno odredbama člana 239. Zakona o upravnom postupku BiH, a zbog kršenja prava i sloboda podnosioca zahtjeva koja su zagarantovana Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i instrumentima u Aneksu 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, podnosim zahtjev za obnovu upravnog postupka u predmetu Rješenja Suda BiH, broj Iž-72/10 od 19.10.2010. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-07-5-4176/10 od 01. 10. 2010. godine.

Zahtjev se podnosi zbog povreda odredaba člana 238. tačka 1), 2), 6), 7), 9) i 10) ZUP-a BiH, te povrede drugih odredbi Zakona, kako je to naznačeno u obrazloženju.

U postupku koji je prethodio donošenju upravnih akta, od strane Centralne izborne komisije BiH, Irene Hadžiabdić, predsjednice, ovlaštenog službenog lica, drugih odgovornih lica i postupajućih sudija sudačkog vijeća Apelacionog odjela Suda BiH, napravljen je niz nezakonitih radnji i brojnih povreda odredbama Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona BiH, te Ustava BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i Krivičnog zakona BiH, te krivičnog zakona FBiH.

Unaprijed se izvinjavamo zbog dužine podneska, ali smo zbog brutalnog kršenja naših prava prinuđeni u cijelosti razjasniti i dokazati očigledno povrijeđen materijalni zakon i brojne nezakonitosti u spornim odlukama CIK-a i Suda BiH, kao i očitu diskriminaciju podnosilaca zahtjeva a u cilju ispunjenja evidentne (realizovane) namjere da se podnosioci zahtjeva kazne po svaku cijenu, iako je prethodna praksa i CIK-a i Suda BiH u istim situacijama rezultirala odlukama koje su u potpunosti suprotne sa donesenim u predmetnom slučaju, a kako bi u potpunosti dokazali osnovanost zahtjeva za ukidanje navedenog rješenja i odluke po pravu nadzora.

Ovaj podnesak sadrži nekoliko dijelova i odluka o osnovanosti zahtjeva može se donijeti samo na osnovu prvog dijela.

U prvom dijelu prezentiramo činjenice da ni BOSS ni Mirnes Ajanović nisu imali ni minimum mogućnosti učestvovanja u postupku, u drugom dijelu prezentiramo dokaz iz prakse i Suda BiH i CIK-a BiH da su sporne donesene odluke zasnovane na povredi materijalnog prava i da su podnosioci zahtjeva diskriminirani, što obavezuje na ukidanje rješenja, ali uzevši u obzir neshvatljivu namjeru kažnjavanja BOSS-a i Mirnesa Ajanovića po svaku cijenu, kao i mogućnost da će ovaj predmet ipak završiti pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, prije nego što podnesemo apelaciju, želimo da pokušamo da pred institucijama BiH zaštitimo svoja prava, koristeći sva procesna prava koja nam pripadaju, ustavna prava, kao i prava zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

U trećem dijelu obrazlažemo brojne povrede materijalnog prava, odnosno zakona, dok u četvrtom dijelu prezentiramo činjenice da CIK BiH nije u zakonskom roku pokrenula postupak, neosnovanost kažnjavanja i druge povrede materijalnog prava.

U petom dijelu je prezentacija činjenica o ostalim povredama odredbi ZUP-a.

Predmetni podnesak je koncipiran na način da nije potrebno ulaziti u analiziranje cijelog podneska, mada nismo gradirali važnost činjenica, obzirom da je svaka navedena činjenica dokaz osnovanosti podneska i obavezuje na ukidanje spornog rješenja i/ili odluke, ali neće biti ni potrebno analizirati sve činjenice navedene do kraja podneska iz razloga što je na licima koja imaju mogućnost odluke da procijene do kojeg dijela podneska je prezentirano dovoljno dokaza o osnovanosti usvajanja predmetnog zahtjeva.

Ovaj predmetni slučaj, uključujući i ovaj podnesak je prezentiran i na web stranici BOSS-a,www.boss.ba, kako bi javnost imala priliku dobiti ulazne informacije o stanju predmeta, a u slučaju potrebe podnošenja apelacije Sudu za ljudska prava u Strazburu kompletan predmet će biti preveden u cilju distribucije svim medijima i institucijama u svijetu, radi spoznaje o pravosudnom totalitarizmu u BiH.

PRVI DIO ZAHTJEVA 

(NI BOSS NI MIRNES AJANOVIĆ NISU IMALI NI MINIMUM MOGUĆNOSTI UČESTVOVANJA U POSTUPKU)

Odlukom Centralne izborne komisije BiH politička stranka BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović, proglašena je odgovornom što je Ajanović Mirnes, kandidat BOSS-a za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dana 15. 09. 2010. godine, gostujući u debatnoj emisiji “Odgovorite ljudima” Federalne televizije, koristio jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav (1) tačka (7) izbornog zakona BiH, te joj se zbog toga, a na osnovu člana 6.7 tačke 1. i primjenom člana 19.9 stav (1) tačka j) istog Zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 7.000,00 KM, dok se Mirnesu Ajanoviću kandidatu političke stranke BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zbog navedene povrede izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM.

Sud BiH, Apelaciono upravno vijeće, je u Rješenju broj Iž-72/10 od 19.10.2010. godine, odbilo žalbu i potvrdilo Odluku CIK-a, a obrazloženje dokazuje apsolutnu povredu svih načela i odredbi Zakona o upravnom postupku BiH koje su trebale biti primijenjene u predmetnom slučaju, uz stavljanje predmetnog sudačkog vijeća u apsolutnu službu Centralne izborne komisije BiH, kršenjem svih sudačkih i pravnih kodeksa, i kršenjem svih ustavnih prava podnosilaca zahtjeva.

Pored činjenica o očiglednoj povredi materijalnog zakona i u navedenoj Odluci CIK-a, o čemu ćemo kasnije detaljnije dati obrazloženje, navodimo da u predmetnom Rješenju sudačkog vijeća Suda BiH očito nije niti razmatrao navode iz žalbe, koja je dostavljena na 17 stranica. Recimo, na okolnost da je CIK BiH objavila putem saopštenja za javnost Odluku o kažnjavanju BOSS-a i Mirnesa Ajanovića u poslijepodnevnim satima 01.10.2010. godine, odnosno da se za spornu odluku saznalo tek u dnevniku BHT1 u 19 sati, dakle, pred izbornu šutnju, kada nije bilo moguće ni reagovati, što dokazuje tendencioznost u namjeri odmazde prema BOSS-u, te okolnost da je BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću tek 02.10.2010. godine dostavljen zaključak o pokretanju postupka, kao i zahtjev za izjašnjenje u vezi navoda iz prijave, sudačko vijeće Suda BiH (u čijem je sastavu i u ovom predmetu, a i ostali članovi vijeća, sudija Sreto Crnjak, inače, prema ličnom hvalisanju na usmenoj raspravi u prethodno dostavljenom predmetu po prijavi BHRT, bliski prijatelj službenog lica iz CIK-a Šupeta Radoja) u obrazloženju Rješenja o odbijanju žalbe ne daje nikakvo obrazloženje, iako je na strani 2 sudske odluke naznačeno da je u žalbi navedeno da su BOSS i Mirnes Ajanović dobili prve akte CIK-a o predmetnom postupku tek nakon što je Odluka CIK-a donesena, kao i da je dostavljen faksimil dostavne knjižice Pošte Tuzla. Sud BiH tek na kraju (treća i četvrta strana) Rješenja ističe da je neosnovan prigovor na nepravilno dostavljanje pismena od strane CIK-a, te da ne može biti sporno dostavljanje podnesaka i pismena putem faxa u generalnom smislu, o čemu se u ovom dijelu ne želimo raspravljati, međutim, ni BOSS ni Mirnes Ajanović nisu istakli nepravilnost dostavljanja pismena, nego je istaknuta žalba zbog činjenice da je pismeno       BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću dostavljeno dan nakon što je donesena Odluka       CIK-a. Obzirom da ni ZUP BiH, pa ni Izborni zakon BiH ne zabranjuju dostavljanje pismena poštom, a da je i Sud BiH naznačio na strani 2 da žalitelji potvrđuju da je CIK ispravno postupio jer član 73. ZUP-a BiH obavezuje na dostavljanje podnesaka putem pošte, evidentna je povreda prava podnosioca zahtjeva jer Sud BiH uopšte nije razmatrao okolnost da je Centralna izborna komisija BiH dostavila BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću navedene podneske putem pošte i to dan nakon što je donesena odluka, odnosno nakon što je (navodno) proveden slučaj.

Centralna izborna komisija BiH u spornoj Odluci na strani 2 navodi da postupa u skladu sa članom 126. ZUP-a BiH, te navodi da isti propisuje obavezu da se prije donošenja rješenja imaju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese,       te je dalje navedeno da je od Mirnesa Ajanovića zatraženo da se izjasni u roku od 24 sata o navodima prijave Bojana Bajića i Naše stranke.

Prvo, CIK BiH priznaje da od BOSS-a nije zatraženo izjašnjenje a kažnjen je i BOSS, i nesporno je da je Odluka CIK-a nezakonita jer, i prema naprijed navedenom citatu CIK-a, BOSS-u kao stranci u postupku nije omogućeno ni minimum prava u postupku, jer se nikako ne može ni jedno lice kazniti ukoliko nije proveden zakonit postupak protiv tog lica.

Drugo, Odluka CIK BiH je donesena 01.10.2010. godine, a Mirnesu Ajanoviću je dopis CIK-a pod nazivom Izjašnjenje, traži se – dostavljen tek 02.10.2010. godine. Kako je moguće da se utvrdi da se Mirnes Ajanović nije izjasnio a da mu nije ni dostavljeno izjašnjenje?, i da Odluka CIK-a bude zakonita. Da li postoji bilo ko da misli da Evropski sud za ljudska prava neće donijeti odluku o kršenju prava i Mirnesa Ajanovića i BOSS-a, samo zbog naprijed navedenih okolnosti, a tek na narednim stranama slijedi razrada brutalnog kršenja zakona od strane odgovornih lica u CIK-u BiH i u Apelacionom odjelu Suda BiH, zbog čega će, ukoliko se zadrže na snazi nezakonito rješenje i odluka, nadležno tužilaštvo morati krivično procesuirati odgovorne, a ako ne, onda i po tom osnovu slijedi apelacija Sudu u Strazburu. Bez obzira na sve šta će se događati, nikada nećemo odustati od zahtjeva da se ukinu nezakonite odluke i da se sankcionišu sva odgovorna lica.

Treće, i da je na nekakav način Mirnes Ajanović dobio akt CIK-a – Izjašnjenje traži se (a nije dobio, niti to na bilo kakav način CIK dokazuje u Odluci, niti Sud BiH u Rješenju), pa da se Mirnes Ajanović i nije želio izjasniti, to ni na kakav način ne daje pravo CIK-u da vodi postupak bez Mirnesa Ajanovića i BOSS-a,       jer je u članu 129. stav (3) Zakon o upravnom postupku propisano, citiramo: “Ako je stranci naloženo ili dopušteno da podnese pismenu izjavu, ne može joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno.”, završen citat.

Nadležni organ ne može donijeti rješenje prije nego što se stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje, a o kojima stranci nije bila data mogućnost da se izjasni.

Navedenim, a i kasnije navedenim i obrazloženim nezakonitim radnjama CIK-a BiH, pa i Suda BiH je prekršen član 5., 6. 9., 10., 129. i 134. ZUP-a BiH.

Zbog naprijed navedenih povreda ZUP-a BiH, a shodno odredbi člana 289. stav 1. tačka 6) Zakona o upravnom postupku BiH nužno je u cilju zaštite zakonitosti postupka, protiv Centralne izborne komisije BiH pokrenuti postupak i izvršiti sankcionisanje izricanjem novčane kazne, te shodno članu 289. stav 2. Zakona o upravnom postupku BiH pokrenuti postupak i protiv predsjednice CIK-a BiH Irene Hadžiabdić kao odgovornog rukovodioca institucije i ovlaštenog službenog lica, kako je to naznačeno u članu 292. stav (1) i stav (2).

Dakle, naprijed navedeno dokazuje da je zahtjev za poništavanje rješenja i odluke po pravu nadzora osnovan u cijelosti, samo na osnovu naprijed navedenog, jer je apsolutna i evidentna povreda materijalnog zakona, konkretno svih odredbi Zakona o upravnom postupku BiH, jer je nesporno da ni BOSS-u ni Mirnesu Ajanoviću nije dato bilo kakvo pravo za učešće u postupku. Postupak protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanovića je proveden bez bilo kakve mogućnosti da se izjasnimo o prijavi, niti da učestvujemo na bilo kakav način u postupku, i smatramo da je u sudskoj praksi, odnosno u upravnoj praksi – nezabilježena ovakva brutalna zloupotreba položaja svih odgovornih lica u upravnom postupku u cilju donošenja političke odluke o kažnjavanju opozicione političke stranke.

Dokaz: Faksimil dostavne knjižice Pošte Tuzla o prijemu Zaključka o vođenju postupka i Zahtjeva za izjašnjenje, Odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-07-5-4176/10 od 01. 10. 2010. godine i Rješenju Suda BiH, Apelacionog upravnog vijeća, broj Iž-72/10 od 19.10.2010. godine.

Ovakvim postupcima CIK-a BiH prekršene su odredbe iz poglavlja 6. ZUP-a BiH, kao i član 134. stav 3. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine, jer podnosiocu zahtjeva nije data mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima se zasniva odluka.

Zbog naprijed navedene povrede ZUP-a BiH, a shodno odredbi člana 289. stav 1. tačka 6), 7) i 9) Zakona o upravnom postupku BiH nužno je u cilju zaštite zakonitosti postupka, protiv Centralne izborne komisije BiH pokrenuti postupak i izvršiti sankcionisanje izricanjem novčane kazne, te shodno članu 289. stav 2. Zakona o upravnom postupku BiH pokrenuti postupak i protiv predsjednice CIK-a BiH Irene Hadžiabdić kao odgovornog rukovodioca institucije i odgovornog službenog lica, kako je to naznačeno u članu 292. stav (1) i stav (2).

DRUGI DIO ZAHTJEVA

 (SUDSKA I PRAKSA CIKA-A KOJA DOKAZUJE NEOSNOVANOST KAŽNJAVANJA BOSS-A I MIRNESA AJANOVIĆA) 

Brojne su povrede materijalnog prava, odnosno Zakona o upravnom postupku BiH i Izbornog zakona BiH od strane Izborne komisije BiH u predmetnom slučaju, o čemu će u trećem dijelu podneska (posebno u boldiranom tekst) biti predočene konkretne i nesporne činjenice na osnovu kojih je evidentna nezakonitost ožalbene odluke, odnosno zakonska nemogućnost vođenja postupka protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanovića.

Međutim, obzirom da su Mirnes Ajanović i politički subjekt BOSS proglašeni odgovornim i kažnjeni zbog, kako se navodi u Odluci CIK-a BiH, “korištenja jezika mržnje koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na širenje mržnje”, u drugom dijelu žalbe dostavljamo dokaz neosnovanosti vođenja postupka i kada bi postojao zakonski osnov za vođenje postupka protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanović i da su zaista BOSS i Mirnes Ajanović izražavali jezik mržnje koji je nekoga mogao potaći na nasilje ili mržnju, pa i u situaciji da su CIK BiH i Sud BiH vodili zakonit postupak.

Dokaz da u predmetnom slučaju nema povreda Izbornog zakona od strane političkog subjekta, odnosno političke stranke BOSS-Bosanska stranka-Mirnes Ajanović i kandidata na izborima Mirnesa Ajanovića je Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-16/02 od 17.10.2002. godine, u kojem je rješavanjem žalbe na Odluku Izbornog vijeća za prigovore i žalbe BiH (tadašnjeg naziva nadležnog organa Izborne komisije BiH) koje je odbilo prigovor za kršenje pravila ponašanja iz člana 7.3 stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH u vezi korištenja jezika koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, od strane Suda BiH odlučeno da nema povrede Izbornog zakona jer, citiramo: Smisao ove odredbe se odnosi samo na eventualno prouzrokovano nasilje ili širenje mržnje“.

Dokaz: Rješenje suda BiH broj: Iž-16/02 od 17. 10. 2002. godine

Dakle, jasno je – nema pokretanja postupka i kažnjavanja ukoliko se izražavanjem ne prouzrokuje nasilje, a stranka koja se zove “Naša stranka” u svom neblagovremenom prigovoru nije dostavila ni jedan dokaz da je izražavanje Mirnesa Ajanovića u spornoj emisiji prouzrokovalo nasilje ili mržnju. Naprotiv, u emisiji “Face to Face” TV1 koja je održana 21.09.2010. godine, Bojan Bajić je u direktnom duelu sa Mirnesom Ajanovićem istakao da je dobio brojna pisma podrške, a na konkretno pitanje Mirnesa Ajanovića, koje je i nekoliko puta ponovljeno, da li je imao bilo kakvih problema bilo ko zbog njegovih izjava, Bojan Bajić je šutio. Takođe, Bojan Bajić je najavio spektakularan dolazak 22.09.2010. godine u Tuzlu kako bi, kako je naveo, pokazao nešto Mirnesu Ajanoviću, a ni tada ni na kakav način niko nije izrazio bilo kakav vid nasilja ili mržnje prema Bajiću ili stranci koja se zove “Naša stranka”. U najkraćem, građani su ignorisali i stranku koja s zove Naša stranka i Bojana Bajića koji je morao vući građane za rukav, da bi se stekao dojam da je još neko prisutan osim nekolicine njihovih istaknutih članova. Ni na web stranici stranke koja se zove “Naša stranka” http://nasastranka.ba/, a ni u izjašnjenju Bojana Bajića na zahtjev CIK-a nigdje nije navedeno da je bilo ko imao bilo kakav problem u vidu bilo kakvog nasilja ili mržnje.

Toga nema nigdje ni u ožalbenoj Odluci CIK-a ni u Rješenju Suda BiH, te je jasno da su Odluka CIK-a i Rješenje Suda BiH protivni praksi CIK- a i Suda BiH u prethodnim postupcima po istim prijavama, te da je u konkretnom slučaju tendenciozna i maliciozna.

Dokaz: Faksimil Rješenja Suda Bosne i Hercegovine Iž-16/02 od 17.10.2002. godine, uvid u emisiju “Face to face” na TV1 od 21.09.2010. godine na dostavljenom DVD, uvid u faksimil i web stranicu stranke koja se zove “Naša stranka” http://nasastranka.ba/

Takođe, u svojoj Odluci broj 02-50-3704/04 od 06.09.2004. godine Izborna komisija BiH je odbila prigovor BOSS-Bosanske stranke protiv Jasmina Imamovića kandidata SDP-a za povredu odredaba iz člana 7.3 stav 1. tačka 7..               U prigovoru je naznačeno da je Jasmin Imamović u izbornoj kampanji uporedio BOSS-Bosansku stranku sa SDS-om ističući da BOSS zajedno sa SDS-om atakuje na tuzlanski suživot u multikulturu, te da se svi građani moraju odbraniti od napada na grad, što je od strane BOSS-a naznačeno kao korištenje jezika mržnje, posebno iz razloga što BOSS nije upoređen samo sa Radovanom Karadžićem koji je predsjedavbao SDS-o, nego sa cijelim SDS-om, uključujući i Radovana Karadžića, ali je IK BiH odbila prigovor ističući da su riječi Jasmina Imamovića, citiramo:“iznošenje njegovog stava o političkim protivnicima koji su predstavnici opozicije i nastoje da sruše postojeću vlast u Tuzli”.

Sud BiH je u svom Rješenju broj: Iž-13/04 od 20.09.2004. godine odbio žalbu ističući da je žalba neosnovana jer se radi o iznošenju stavova prijavljenog Imamovića o političkim protivnicima, a, naravno, ne treba niti naglašavati da je Mirnes Ajanović sankcionisan za jezik mržnje, i to samo za usporedbu nemoralnog političara sa Karadžićem. Šta bi tek bilo da je Mirnes Ajanović izrazio mišljenje da je ta njihova kako je zovu Naša stranka gora od cijelog SDS-a.

Dakle, Izborna komisija BiH otvoreno štiti vlast od opozicije koja je nazvana fašističkom i to nije nikakav problem kada Jasmin Imamović ili SDP obraćajući se BOSS-u koriste jezik koji bi, kako je navedeno na zadnjoj strani ožalbene predmetne Odluke, kao razlog kažnjavanja BOSS-a i Mirnesa Ajanovića, citiramo: “mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje prema Srbima, kao jednom od tri konstitutivna naroda u BiH, odnosno kao jezik raspirivanja međunacionalne mržnje, kao i da gore citirane rečenice prenose jasan i neposredan rizik od podsticanja na mržnju, izazivanje straha i netoleranciju”, završen citat.

Kako smo istakli, stav Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da je takva vrsta korištenja jezika u izbornoj kampanji iznošenje stava o političkim protivnicima i da to nije jezik mržnje, te da nema odgovornosti ni za kandidata ni za politički subjekt, potvrdio je i Sud Bosne i Hercegovine svojim Rješenjem broj: Iž-13/04 od 20. 09. 2004. godine, navodeći da se predmetne izjave ne mogu smatrati korištenjem jezika mržnje koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na širenje mržnje, te da se u konkretnom slučaju radi o ličnom stavu imenovanog a ne SDP-a.

Ako je to tako, a tako je – ako je u slučaju naprijed navedenom konstatovano da je to lični stav člana SDP-a a ne stav Stranke, pa da iz tog razloga nema odgovornosti stranke, kako je moguće da se u ovoj konkretnoj stvari kažnjava politički subjekt koji nije mogao imati uticaja na kandidata koji je pozvan lično da sudjeluje u debatnoj emisiji kao kandidat za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i koji je u debatnoj emisiji iznosio svoje lične stavove, odnosno mišljenja o političkim protivnicima, a ne zvanične stavove političkog subjekta, odnosno kako je moguće da taj kandidat bude sankcionisan zbog iznošenja svog mišljenja, kada je i u ovom navedenom predmetu Sud BiH potvrdio stav CIK-a da nema jezika mržnje, a da i ima ne bi odgovarala politička stranka.

DOKAZ: Odluka CIK-a BiH broj: 02-50-3704/04 od 06. 09. 2004. godine i Rješenje suda BiH broj: Iž-13/04 od 20. 09. 2004. godine.

I na ovom primjeru se vidi neprincipijelnost, a prije svega namjera nanošenja štete političkom subjektu BOSS-Bosanskoj stranci i Mirnesu Ajanoviću lično, te se u radnjama Centralne izborne komisije ogledaju elementi kršenja zakona kako bi se u javnosti politički subjekt BOSS i Mirnes Ajanović prikazali kao pravno i fizičko lice koje ne poštuje Izborni zakon BiH i koji su skloni kršenju zakona, a uz to i korištenja jezika mržnje, pa su na taj način biračima poslate poruke, indirektno, da za takav politički subjekt i kandidata Mirnesa Ajanovića ne trebaju glasati, jer, eto, radi se političko subjektu i kandidatu sklonim kršenju zakona i jeziku mržnje, te da zbog toga ne zaslužuju povjerenje građana.

Sljedeći primjer takođe dokazuje neosnovanost vođenja postupka protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanovića: Odlukom Centralne izborne komisije BiH broj 05-1-07-5-319/10 od 05. 10. 2010. godine odbijen je prigovor BOSS-Bosanske stranke – Mirnes Ajanović podnesen zbog kršenja pravila ponašanja u izbornoj kampanji od strane Bojana Bajića, predsjednika Naše stranke i Naše stranke. U svojoj Odluci Centralna izborna komisija BiH je utvrdila da je predsjednik Naše stranke, Bojan Bajić, prema navodima novinarke koja je izvještavala sa skupa koji je održala Naša stranka, u razgovoru sa građanima Tuzle istakao: “da ne podržava jezik mržnje koji propagira prije svega Mirnes Ajanović, predsjednik BOSS-a”, te ocijenila da citirana rečenica ne sadrži jezik koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje, nego da se radi o obliku izražavanja političkih stavova političkog subjekta kako bi u periodu izborne kampanje navedena stranka uspjela osigurati veći broj glasova birača na predstojećim izborima u odnosu na druge političke stranke.

Sudsko vijeće Apelacionog odjela Suda BiH je u Rješenju broj Iž-69/10 od 13.10.2010. godine, postupajući po žalbi BOSS-a na Odluku CIK-a broj 05-1-07-5-319/01 od 05.10.2010. godine kojom je odbijen prigovor BOSS-a protiv Bojana Bajića, predsjednika stranke koja se zove Naša stranka zbog kršenja člana 7.3 stav 3. tačka 7. Zbog korištenja jezika mržnje u izbornom periodu, odbilo žalbu BOSS-a, uz obrazloženje, citiramo: “pravilno po shvatanju ovog suda ocjenjuje CIK BiH u žalbenoj odluci, što je Bojan Bajić izgovaranjem navedene rečenice izrazio politički stav, kako bi u periodu izborne kampanje njegova stranka polučila bolji rezultat na održanim izborima u odnosu na konkurentske političke stranke”, završen citat.

Dakle, isto sudsko vijeće smatra, kad je u pitanju predmet Bojana Bajića da nema odgovornosti za jezik mržnje kada se u izbornoj kampanji izgovorenim rečenicama izražavaju politički stavovi, kako bi se polučio bolji izborni rezultat od konkurencije, a kada je u pitanju predmet Mirnesa Ajanovića, onda se odbija žalba i ističe ispravna kazna CIK-a i Mirnesu Ajanoviću i BOSS-a, da je obraćanjem Bojanu Bajiću izgovorenim rečenicama u kojima su izraženi politički stavovi Mirnesa Ajanovića (putem kojih su u izbornoj emisiji upućene kritike Bojanu Bajiću i njegovoj stranci zbog njegovih neciviliziranih izgovorenih rečenica i političkih stavova da su Srbi ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka, a posebno nakon stravičnog genocida nad Bošnjacima, kada se svaka neprimjerena politička izjava o ugroženosti jednog naroda, posebno ističući brojnost drugog naroda može smatrati atakom na jedan od konstitutivnih naroda u BiH) izražena mržnja prema svim Srbima, te da izgovorene rečenice Mirnesa Ajanovića podstiču na nasilje ili širenje mržnje prema Srbima i izazivaju i raspiruju međunacionalnu mržnju (dakle, ne samo običnu mržnju), te da prenose jasna i neposredan rizik od izazivanja straha i netolerancije.

Svaka čast na toleranciji i nepristranosti suda, u pravom smislu napisanih riječi!!!, ali srećom, naši tuntavi političari su bar ratificirali Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, pa će očito Evropski sud za ljudska prava u Strazburu imati priliku da raspravlja o ovom nezapamćenom slučaju zloupotrebe i privatizacije sudačke funkcije u cilju totalitarne diskriminacije Mirnesa Ajanovića i BOSS-a od strane institucija BiH.

Ne treba ni navoditi da je navedeno sudsko vijeće ignorisalo sve činjenice iz žalbe, koja inače ima 20 stranica, pa i procesne povrede, obzirom da je CIK Odluku o kažnjavanju Mirnesa Ajanovića i BOSS-a objavio sredstvima informisanja 01. 10. 2010. godine u poslijepodnevnim satima pred izbornu šutnju, kada nije bilo moguće istu ni kontraargumentovati, a Mirnes Ajanović i BOSS su dobili obavijest o pokretanju postupka i zahtjev za izjašnjenje tek 02.10.2010. godine. Dakle, Mirnes Ajanović i BOSS su suđeni i osuđeni prije nego što je i pokrenut postupak, odnosno prije nego što im je i dostavljen predmet na izjašnjenje, i ne iznenađuje – sporno sudačko vijeće nije se ni jednom jedinom riječju u svom Rješenju izjasnilo o tim, kao ni o drugim navodima žalbe, iako u svom Rješenju na strani dva konstatuju da je dostavljen faksimil dostavne knjižice Pošte Tuzla BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću.

Dakle, postoji dokaz o dostavi zaključka o vođenju postupka i zahtjeva za izjašnjenje dan nakon što je već donesena Odluka o Kazni, i sporno sudačko vijeće to ne smatra procesnim povredama. Na kraju Rješenja sporno sudačko vijeće komentariše se da CIK ima pravo slati poštom podneske, mada se ne ističe da se radi o izjašnjenju suda o navedenom, međutim, ne ulazeći u raspravu o pravu CIK-a da šalje podneske poštom, CIK je navedeni podnesak o zaključku za pokretanje postupka i o Rješenju kojim se traži izjašnjenje poslao putem pošte, i Sud BiH nema pravo negirati tu nespornu činjenicu da je Odluka CIK-a donesena prije nego što je dostavljen zaključak o pokretanju postupka postupka protiv Mirnesa Ajanovića i BOSS-a.

Čak je u Rješenju istaknuto od strane sudačkog vijeća da Mirnes Ajanović, citiramo: “nije učinio nevalidnim niti jedan dokaz sadržan u spisu predmeta, niti u pogledu autentičnosti ni u pogledu istinitosti sadržaja snimljenog i transkriptovanog materijala”, završen citat, a u žalbi je istaknuto da nismo ni dobili ni snimak emisije ni transkriptovani materijal kako bi se uopšte izjasnili da li je izražavanje Mirnesa Ajanović bilo onako kako je to i napisano, mada, obzirom na sudsku praksu, i da se Mirnes Ajanović izražavao na način kako je to napisano, nema odgovornosti jer nema prouzrokovanja mržnje niti nasilja, a radi se o praksi nema odgovornosti.

Dokaz: Odluka CIK-a broj 05-1-07-5-319/10 od 05. 10. 2010. godine i Rješenje Apelacionog odjela Suda BiH je broj Iž-69/10 od 13.10.2010. godine

Takođe, i sljedeći primjer dokazuje apsolutnu diskriminacuju BOSS-a i MIrnesa Ajanovića: Odlukom Centralne izborne komisije BiH 05-1-07-5-319/10 od 24. 09. 2010. godine odbijen je prigovor BOSS-Bosanske stranke – Mirnes Ajanović podnesen zbog kršenja pravila ponašanja u izbornoj kampanji od strane Milice Marković i SNSD. U svojoj Odluci Centralna izborna komisija BiH je obrazložila da je kandidat SNSD Milica Marković i SNSD prijavljena što je sa skupa u Patkovićima kod Bijeljine koristila jezik mržnje koji može nekoga navesti na nasilje i mržnju, kako je preneseno u novinama “SAN” da će SNSD sve rušiti što Bošnjaci hoće, jer žele Srspku zauvijek, a BiH neka bude šta hoće, te je CIK BiH utvrdila da to nije jezik mržnje ističući da se svaki govor koji predstavlja političko djelovanje i politički stav ne može tretirati govorom mržnje ili jezikom koji podstiće na nasilje.

I Rješenje Apelacionog odjela Suda BiH broj Iž-70/10 od 15.10.2010. godine, u istom sastavu sudskog vijeća, dokazuje osnovanost podnesenog zahtjeva, jer je političkim stavovima u izbornom periodu, kako se ističe od strane suda, radi dobijanja više glasova u odnosu na konkurenciju, za koje po navedenoj sudskoj evidentna narušenost nepristranosti od strane sudačkog vijeća i evidentna je diskriminacija prema BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću, kojima su prekršena sva prava, a posebno pravo na pravično suđenje zagarantovano Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

U naznačenom Rješenju, odbijena je žalba BOSS-a na Odluku CIK-a po prigovoru BOSS-a protiv Milice Marković i SNSD-a zbog korištenja mržnje protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, uz obrazloženje, citiramo: “Istup Milice Marković na predizbornom skupu u Patkovači kod Bijeljine predstavlja političko djelovanje i politički stav i da se kao takav ne može tretirati govorom mržnje ili jezikom koji podstiče na nasilje”, završen citat.

Dakle, svi u izbornom periodu imaju pravo na izražavanje političkog stava, prema navedenim Rješenjima, a posebno kada uzmemo u obzir i navedeno Rješenje Suda BiH kojim zauzet stav da se mora prouzrokovati mržnja da bi moglo doći do sankcionisanja, te da nije dovoljna samo mogućnost izazivanja mržnje ili nasilja. Očito je, kada su u pitanju Mirnes Ajanović i BOSS ne postoji ni sudska praksa, ni zakoni, niti bilo kakav propis na koji se Mirnes Ajanović i BOSS pozivaju, nego se izmišlja, recimo, da Mirnes Ajanović nije ni prisutan na ročištu, pa da je do njega što nije iskoristio svoja prava, a, evo, dokazali smo da je bio prisutan, te da CIK dostavlja podneske faksom, a podnesak je dostavljen poštom nakon već usvojene Odluke, i svašta nešto kako je to navedeno u svemu naprijed naznačenom, a kako bi se protuzakonito zadržale nezakonite odluke CIK-a na snazi i kako bi se i Mirnes Ajanović i BOSS neosnovano po svaku cijenu kaznili.

Dokaz: Odluka CIK-a broj 05-1-07-5-319/10 od 24. 09. 2010. godine i Rješenje Suda BiH Apelacionog odjela, broj Iž-70/10 od 15.10.2010. godine

Jasno je da se radi o dvostrukim aršinima, neprihvatljivim u postupcima donošenja odluka u upravnom postupku, koji su direktno suprotstavljeni Ustavu BiH i Evropskoj konveciji o ljudskim pravima, koja ima priopritet nad svim zakonima u BiH. Svi imaju pravo da u izbornoj kampanji djeluju na način da izražavanjem političkih stavova u periodu izborne kampanje osiguraju veći broj glasača u odnosu na druge stranke, ali kada to radi BOSS, onda ga treba kažnjavati bez obzira na zakonsku nemogućnost vođenja postupka protiv BOSS-a kao političkog subjekta, odnosno političke stranke ili Mirnesa Ajanovića kao izbornog kandidata.

Podnositelj prigovora je oba prigovora i podnio kako bi dokazao da je Centralna izborna komisija BiH u svom djelovanju narušila principe nepristranosti prilikom odlučivanja, što je još jedan dokaz za zloupotrebu službenog položaja od strane članova Centralne izborne komisije BiH, odnosno privatizaciju iste od strane članova koji su angažovani da nanesu štetu BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću

Da ne bude zabune, BOSS je u svojim prijavama u dva naprijed navedena slučaja protiv Bojana Bajića i SNSD-a dostavio i dokaz da je došlo do prouzrokovanja nasilja ili širenja mržnje, i dostavio je u prigovoru imena lica kod kojih su aktivnosti kandidata SNSD-a i stranke koja se zove “Naša stranka” prouzrokovali širenje mržnje, ali to CIK u svojim odlukama uopšte nije ni tretirala, ali je donesena Odluka o kažnjavanju Mirnesa Ajanovića i BOSS-a iako nije dostavljen ni jedan dokaz, niti se bilo ko pozvao na bilo kakvu činjenicu da je izražavanje Mirnesa Ajanovića prouzrokovalo nasilje ili širenje mržnje, kako je to naznačeno u ožalbenoj Odluci.

BOSS je navedene prijave/prigovore dostavio samo kako bi dokazao pristranost CIK-a u kažnjavanju BOSS-a i Mirnesa Ajanovića.

Strašna je spoznaja da odgovorna lica i rukovodioci vrlo važne institucije BiH pokušavaju zabraniti slobodu izražavanja BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću, koja je zagarantovana svim Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima sa svojim protokolima. Ne samo da se pokušava zabraniti sloboda izražavanja, nego se pokušava zabraniti sloboda mišljenja, jer je Mirnes Ajanović u spornoj emisiji jasno istakao da iznosi svoje mišljenje, posebno kao odgovor na postavljeno pitanje Bojana Bajića, što je skandalozan demokratski terorizam institucija države prema opoziciji.

Ni jednim propisom, ni zakonom, pa ni ustavom u bilo kojoj državi nije zabranjeno izražavanje mišljenja, ali za CIK BiH jeste. Pa ni u Zakonu o zaštiti od klevete nema odgovornosti ukoliko je izneseno mišljenje, nema odgovornosti ni za vrijednosni sud o nekome ili nečemu, jer se odgovara samo za iznošenje činjenične tvrdnje i to ukoliko je neistinita.

Mirnes Ajanović u spornoj emisiji nije ništa ni slagao, a u kontekstu isticanja neodgovornih izjava političkih stranaka i političara (kako je to i naznačeno na strani tri Odluke CIK-a Mirnes Ajanović je istakao, citiramo: “Gospodin koji govori o tome kako nudi alternativu je rekao nešto što ne mogu da vjerujem da sam čuo, a kasnije je brani, da su Srbi u BiH ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka”, završen citat. Napominjemo da je citat naveden na osnovu naznačenog u ožalbenoj Odluci, jer ni BOSS ni Mirnes Ajanović nisu dobili ni video ni tonski zapis emisije, a niti transkript iste, te je citat pod pretpostavkom da se Mirnes Ajanović tako izražavao.

Bez obzira na navednu činjenicu u žalbi Sudu BiH, u svom Rješenju Sud BiH navodi na strani 3 ističe da Mirnes Ajanović nije učinio nevalidnim nijedan dokaz, a nismo imali ni mogućnost da se izjašnjavamo o dokazima, jer nam ih niko nije ni dostavio.

Dalje, Bojan Bajić je u emisiji RTV FBiH “Pošteno” održanoj 29. 01. 2009. godine izjavio da su Srbi u BiH ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka. Prethodno je takva politička teza objavljena u magazinuDani, broj 605, 16. januara 2009. godine u tekstu Bojana Bajića pod nazivom “Bošnjaci i ostali”, gdje se na nedvosmislen način ističe neskriveni nacional-šovinizam, citiramo: “U istom ovom časopisu sam prije godinu dana objavio tekst: Nova srpska politika u BiH – tri opcije srpskobosanske politike, gdje sam samim nazivom pledirao za jedinu dobitničku od tri ponuđene: 1. Nezavisnost RS-a, 2. Status Quo i 3. Nova srpska politika – BiH je i srpska država”, završen citat, te citat: “Bez obzira na poseban identitet bosanskih muslimana u odnosu na “Osmanlije”, bosanski muslimani su od Hrvata i Srba bili viđeni kao recidiv mrskog neprijatelja i zavojevača i spram toga su trebali “platiti” sve račune za vjekovne nedaće koje je azijski okupator proizveo”, završen citat, te, citat: “Bošnjake je istorijski proces doveo u poziciju posjedovanja strateške prednosti i učinio volju Bošnjaka presudnijom za buduću BiH od volje Srba i Hrvata. Šahovskim rječnikom iskazano – imati nekog u stalnom šahu”, završen citat, te, citat: “Međutim, šta imamo danas? Po prvi put, nakon 150 godina, javlja se natpolovična većina jednog naroda. Ova činjenica je isto tako jak istorijski događaj za BiH, kao gore pomenuti istorijski datumi u XX vijeku, a vrlo vjerovatno i prekretnica bh. budućnosti. Uzmimo samo procjenu Agencije za statistiku BiH: ukupan broj stanovnika u BiH je 3.447.156. Po entitetima: Federacija 64,2% ili 2.213.074, RS 33,8% ili 1.165.138, Brčko 2% ili 68.943. Ako su tačne biskupske procjene da je optimistična prognoza za broj Hrvata u BiH negdje do 450.000 ili 12-13%, dok s druge strane Srba ima maksimalno 1.150.000 ili 32-33%, preostaje da Bošnjaka ima oko 1.850.000 ili 53-54%. Pored ovoga, Agencija za statistiku je obznanila jedan još alarmantniji podatak, a to je prosječna starost stanovništva u RS-u koja je za 3,8 godina veća nego u Federaciji BiH. Ovo je posljedica odseljavanja mladih ljudi iz RS-a u Srbiju, što govori da se u RS-u povećava udio starih u odnosu na mlade. Ovaj trend osigurava siguran rast broja Bošnjaka u budućnosti u odnosu na Srbe i Hrvate, a proces će se postepeno ubrzavati kako se procentualna razlika bude povećavala”, završen citat, te nastavak, citat: “Ako se ova činjenica pridruži gore već pomenutoj strateškoj geopolitičkoj rasprostranjenosti Bošnjaka (koja onemogućava raspad BiH), pa se ovome dodaju izvještaji zavoda za statistiku RS-a i Federacije koji iz godine u godinu pokazuju pad nataliteta u RS-u, a rast u Federaciji (s tim da hrvatska područja takođe pokazuju negativnu stopu rasta), pa onda napomenemo trend konstantnog odlaska Srba i Hrvata iz uglavnom ruralnih područja BiH ka Srbiji i Hrvatskoj, a nasuprot tome kažemo da teče stalni proces doseljavanja Bošnjaka/muslimana iz Sandžaka u Sarajevo, onda ne preostaje druga vjerovatnoća, nego da će za dvadesetak godina jedan narod dosegnuti dvotrećinsku većinu od 67%. To bi bilo negdje oko 2028. godine, što i nije tako daleko, ako uzmemo brzinu kojom je “proletilo” 13 godina od Daytona do danas.”, završen citat, te, citat: “Ništa Srbima ne znači postojanje Republike Srpske kada budu činili zanemarljiv udio u procentu stanovništva, kao što Bošnjacima na referendumu o nezavisnosti BiH iz 1992. godine ništa ne bi značio “turski paragraf” iz vremena Mehmeda Spahe da ih je tada bilo dvadesetak posto, a Srba, npr. 57%. Znači da je referendum uspio zbog politike nataliteta, a ne neke međunarodne urote. Da su Srbi od popisa iz 1910. kada su imali 43,5% do 1991. godine porasli za samo 10% (dakle za 81 godinu), onda se ’92. ne bi održavao Referendum o nezavisnosti BiH, već bi bio referendum o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji (u zajednici sa Srbijom). Ove brojke su kroz istoriju uvijek bile argumenti i uvijek će biti. Brojke su važnije bile Bošnjacima od “turskog paragrafa”, koji je svakako kasnije izbrisan, kao što se ustavi i nadležnosti uvijek mijenjaju, ali ako narod ostane u snazi, onda taj narod ima šanse.”, završen citat, te, citat: “Bošnjaci će imati višestruke i dugoročne koristi od postojanja Republike Srpske, jer im nedovršeni Karadžićev projekt (a dovršen je jedino otcijepljen) pomaže da ostvare dvotrećinsku većinu. A kad je ostvare, onda se napravi šestomjesečna kampanja među Bošnjacima da 500.000 Bošnjaka izvadi ličnu kartu u RS-u i onda potpuno legitimno izaberu vladu, predsjednika, naprave skupštinsku većinu i donesu odluke koje se tiču postojanja RS-a. Zbog ovoga su amandmani o konstitutivnosti naroda veoma, veoma dalekovidi. Bez obzira što je ovaj primjer teoretska simulacija, on šalje jasnu poruku da onaj koji ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke.”, završen citat (izvor: web stranica http://nasastranka.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=199&Itemid=79.)

Bez komentara, sve se samo kazalo!!!

Predsjednik stranke koja se zove “Naša stranka” Bojan Bajić ovo nije iznosio u ratnim okolnostima, kada bi se moglo i razumjeti alarmantno stanje koje ističe, nego je to izrečeno prošle godine. Nakon stravične agresije na BiH, nakon počinjenog genocida nad Bošnjacima, potvrđenog i presudom Međunarodnog suda pravde, ali i brojnim rezolucijama od Sjedinjenih Američkih Država do svake druge civilizovane zemlje na svijetu, isticati političku tezu da su Srbi ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka, i da će to biti još alarmantnije, pa još ukazivati da narod kojeg je manje da, izgleda, prema Bajiću, mora uzeti puške u ruke, po našem mišljenju je gore od onoga što je učinio optuženi za ratne zločine Radovan Karadžić, jer svako civiliziran i normalan nakon svega što se dogodilo u BiH ne smije ni pomišljati da misli o stravičnim konstrukcijama prevelikog broj jednog naroda u odnosu na drugi u BiH. Kada god je neko prebrojavao koliko Bošnjaka ima u BiH, događao se genocid.

Dosta više!!!

Na kraju, Mirnes Ajanović je u naznačenim citatima u ožalbenoj Odluci istakao, citiramo: “Nema multikulture ukoliko nestane jedan narod u Bosni, bez obzira o kojem se radilo. Nema rješenja smanjenjem broja Bošnjaka”, završen citat.

Nakon navedenog, da li je Mirnes Ajanović kao kandidat na izborima, pa eto i kao pripadnik naroda kojeg ima previše, a što je posebno alarmantno za Bojana Bajića i članove stranke koja se zove “Naša stranka”, imao pravo da izražavanjem svojih političkih stavova upozori na okolnost da njegov politički suparnik ima i zastupa naprijed navedene političke stavove, te da li je Mirnes Ajanović imao pravo da ostvari veći broj glasova za svoju stranku ukazujući na…, teško je naći pravi izraz, neka svako sam sudi, ponašanje pripadnika druge političke opcije.

Nećemo ovaj put da je ta “Naša stranka” u izborima u koaliciji sa strankom čiji je predsjednik kao načelnik, u tekućoj godini, odlikovao najvišim opštinskim priznanjem lice, ako se tako uopšte može zvati, koje je iz naručji majki uzimalo djecu, odsjecalo im glave i zatim sa tim glavama pred majkama igralo fudbal, da bi zatim ponosno sa odlikovanjem i zvjerskim osmijehom sa opštinske bine pozivalo na… znamo, a po CIK-u i Sudu BiH na multikulturalnost, bratstvo i jedinstvo, kažnjavanje BOSS-a i Mirnesa Ajanovića i svakoga ko se usudi ukazati na monstruoznost, ako ih možemo nazvati, ljudi, političkih bijednika i sličnih njima.

Treba li postavljati pitanje – da li to trebamo u izbornoj kampanji, prema stavovima predsjednice Centralne izborne komisije Irene Hadžiabdić i ostalih članova CIK-a, (Suada Arnautovića, Mile Kudića, Stjepana Mikića, Tihomira Vujičića, Vedrana Hadžovića i Branka Petrića, koje, inače, imenuju vladajuće stranke, a protiv kojih je Tužilaštvu BiH podnesena krivična prijava kao članova organizovane kriminalne grupe) – da pozivamo na ljubav prema ratnim zločincima, monstrumima i ostalim kriminalcima. Da li to znači da ne smijemo upozoriti birače šta politički suparnici misle i planiraju?!, ili prema svom odlukama, odnosno rješenjima i Suda BiH (koji naznačuje pravo na iznošenje političkih stavova) imamo pravo govoriti i ukazivati na monstruozne planove sukobljavanja konstitutivnih naroda u BiH, a pod krinkom multikulturalnosti, kako se biračima predstavlja stranka koja se zove “Naša stranka” i njihovi članovi.

Da još jednom podsjetimo na sudsku praksu i detaljnije analiziramo razloge diskriminacije BOSS-a i Mirnesa Ajanovića, Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-16/02 od 17.10.2002. godine, u kojem je rješavanjem žalbe na Odluku Izbornog vijeća za prigovore i žalbe BiH u kojem je odbijen prigovor za kršenje pravila ponašanja iz člana 7.3 stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH, i potvrđena Odluka Izborne komisije citiramo: “Smisao ove odredbe se odnosi samo na eventualno prouzrokovano nasilje ili širenje mržnje”, završen citat, a dalje se navodi da se ponašanje učesnika pomenute TV debate i radnji učinjenih tom prilikom ne može podvesti ni pod koju od odredbi iz poglavlja 7. Izbornog zakona.

Dakle, i pored naprijed navedene činjenice da nema odgovornosti za iznošenje navodnog jezika mržnje ukoliko se ne prouzrokuje mržnja, i pored činjenice da ni u prijavi ni u Odluci CIK-a nije ni na kakav način nije dostavljen bilo kakav dokaz o prouzrokovanom nasilju ili mržnji, naprotiv dostavljen je dokaz žalitelja da se strana koja je prijavila hvalila u medijima podrškom građana, Mirnes Ajanović i BOSS su kažnjeni, očito zbog odmazde jer su u toku usmene rasprave po prijavi Mirnesa Ajanovića od strane BHRT, advokat Faruk Balijagić i Mirnes Ajanović nasekirali službenika CIK-a Šupeta Radoja i očito zbog toga što su Mirnes Ajanović i BOSS morali biti kažnjeni kako se više nikada ne bi usudili da ukazuju na političare (samo moralni bijednici mogu misliti da će kazna spriječiti da govorimo) koji upozoravaju da su Srbi u BiH ugroženi prevelikim brojem Bošnjaka. Takva izjava i politička platforma, nakon stravičnih ratnih zločina, etničkog čišćenja, silovanja Bošnjakinja, djece, ubijanja nemoćnih žena, djece, staraca i genocida izvršenog nad Bošnjacima od strane Republike Srpske, pod srpskom komandom, još stravičnija je nego što je to izjavljivao optuženi za ratne zločine Radovan Karadžić. Svako normalan bi zaključio da je političar koji i danas poziva na ugroženost jednog naroda prevelikim brojem drugog naroda – gori od Radovana Karadžića. Naravno, postoje i oni koji misle i djeluju drugačije.

Trebali li isticati da je isto sudačko vijeće postupalo i u tom drugom predmetu i da je odbijena argumentovana žalba od dvadeset stranica, koja nije ni pročitana. Naravno može biti i stotinu stranica pa da žalba bude neosnovana, ali u toj žalbi je, pored dokaza o brojnim kršenjima materijalnog prava i procesnim povredama, navedeno više odluka CIK-a i Rješenja Suda BiH prema kojim nema jezika mržnje kada se kritikuje jedan politički subjekt od strane drugog u cilju dobijanja glasova birača, a upravo se radilo o emisiji u kojoj su se suprotstavili politički stavovi između dvojice političkih kandidata i to na osnovu izjavljenih političkih stavova, a da ne navodimo ostale činjenice koje dokazuju neosnovanost Odluke CIK-a ali i očito narušenoj nepristranosti u odlučivanju Suda BiH.

UPRAVO ZBOG SVEGA NAPRIJED NAVEDENOG, ZBOG NESKRIVENE MONSTRUOZNOSTI U ODLUČIVANJU – pred svim međunarodnim institucijama, posebno međunarodnih institucijama za zaštitu ljudskih prava, pa i pred Sudom za ljudska prava u Strazburu ćemo tražiti zaštitu svojih prava i ukazivati na kakav način se stravično zloupotrebljava službeni položaj od strane predstavnika institucija u BiH.

Tendencioznost i kapricioznost u donošenju protuzakonite Odluke CIK-a i Suda BiH najbolje oslikava podmuklost objavljivanja Saopštenja za javnost CIK-a BiH, nekoliko sati pred izbornu šutnju, kada je nemoguće objaviti kontraargumentaciju na protuzakonitu odluku o kažnjavanju BOSS-a sa 7.000 KM, a Mirnesa Ajanovića sa 3.000 KM, pored već određene kazne od 2.500 KM za, kako je naznačeno, duge diskusije u debatnoj emisiji BHT, i pored činjenice da je i BHT priznala u svojoj analizi objavljenoj u Dnevniku od 18.09.2010. godine da je Mirnes Ajanović govorio kraće od drugih sagovornika (četiri učesnika, emisija u trajanju od 63 minute a Mirnes Ajanović govorio 13,30 sekundi, uz konstantno prekidanje voditelja).

Dokaz: Uvid u centralne emisije Dnevnik BHT1 od 01. 10. 2010. godine od 19,00 sati i Dnevnik FTV-a od 01. 10. 2010. godine od 19,30 sati i uvid u Dnevnik BHT od 18.09.2010. godine. Dokazi se nalaze i na web stranici BOSS-a www.boss.ba

Mogli bi još dugo navoditi brojne odluke Suda za ljudska prava u Strazburu,   Ustavnog suda BiH i nižih sudova u državi o obavezi omogućavanja slobode izražavanja i obaveze iznošenja činjenica koje nekoga mogu i povrijediti ili uznemiriti, a pogotovo kada se radi o političarima, i svemu što političari moraju trpjeti, pa i kada se iznosi neistina o njima, a da ne govorimo o činjnici da je u predmetnom slučaju Mirnes Ajanović komentirao političku tezu Bojana Bajića, predsjednika stranke koja se zove Naša stranka, ali nije potrebno, više je nego jasno da nije postojala mogućnost kažnjavanja ni BOSS-a ni Mirnesa Ajanovića, te da je kažnjavanje sastavni dio nehumanog i anticivilizacijskog projekta .

Ako naprijed navedeno i ono što slijedi u daljim dijelovima podneska (posebno u boldiranom tekstu), a što dokazuje brutalno kršenje Zakona o upravnom postupku BiH i Izbornog zakona BiH od strane članova CIK-a, a kako bi se u izbornom periodu nanijela izborna šteta Mirnesu Ajanoviću i BOSS-u, odnosno kako bi se uticalo na biračko tijelo da ne glasa za BOSS i Mirnesa Ajanovića, onda je jasno da je projekat – već nastavljen. …ma, nije nikada ni prekidan!

TREĆI DIO ZAHTJEVA

(BROJNE PROCEDURALNE NEZAKONITOSTI I KRŠENJE MATERIJALNOG PRAVA U SPORNOJ ODLUCI I RJEŠENJU)

Centralna izborna komisija BiH je u ožalbenoj Odluci naznačila da istu donosi na osnovu člana 6.6. stav (1), te su navedeni i ostali članovi Izbornog zakona BiH, na osnovu kojih CIK smatra da postoji osnovanost zakonskog vođenja postupka.

Da podsjetimo, na prvoj strani sporne Odluke CIK BiH navodi da je stranka koja se zove Naša stranka podnijela prigovor protiv Mirnesa Ajanovića zbog kršenja pravila Izbornog zakona u članu 7.3 stav (1) tačka 7., te se u zadnjem pasusu navodi, citiramo: “Navedeni prigovor je CIK BiH odbacila kao neblagovremen, jer isti nije bio podnesen u zakonom propisanom roku“. Dalje se navodi da je CIK BiH taj prigovor tretirala kao izvor saznanja, te pokrenula postupak po službenoj dužnosti, kako se navodi, na osnovu člana 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH.

Samo u navedenom je više kršenja materijalnog prava od strane CIK-a BiH, a zatim i Suda BiH, koji je navedeno potvrdio.

Prvo, u zaglavlju Odluke CIK-a je naznačeno da je donesena na osnovu člana       6.6. stav (1) Izbornog zakona BiH. U tom stavu, tog člana je propisano, citiramo: “CIK BiH ima prvostepenu nadležnost za odlučivanje po prigovorima uloženim zbog povrede pravila izbornog procesa, izbornih prava, povrede Poglavlja 16. učinjene od političkog subjekta i povrede člana 7.3 stav (1) tačka 3) i 7), člana 7.3 stav (2) i člana 7.4 stav (1) tačka 3) ovog Zakona.”, završen citat.

Dakle, CIK BiH je u spornoj Odluci naznačila da je “prigovor odbačen kao neblagovremen”, a onda je u spornoj Odluci odlučivala na osnovu “prigovora uloženog zbog povrede pravila”.

Da li treba posebno komentarisati da je evidentno neosnovano vođen postupak protiv BOSS-a i Mirnesa Ajanovića?, valjda ne treba, jer je jasno da je CIK, kako to sma ističe, odbacila prigovor i, dakle, nema više mogućnosti da odlučuje po prigovoru.

Drugo, u članu 6.6. stav (1) piše da se odlučuje po prigovorima uloženim zbog povrede pravila, a onda se ističe, od strane političkih subjekata iz Poglavlja 16. i poglavlja 7.3 Izbornog zakona BiH. U navedenom članu jasno je propisano u stavu (1) kome šta nije dozvoljeno, i jasno je propisano, citiramo: “Kandidatima i pristalicama političkih stranaka”, završen citat dakle, ne i političkim strankama, odnosno političkim subjektima. U članu 1.1a pod tačkom 1) propisano je da je politički subjekt – politička stranka, koalicija i nezavisni kandidat, dakle ne i kandidat stranke.

U članu 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH propisano je da CIK može po službenoj dužnosti pokrenuti postupak protiv političkog subjekta, dakle, ne i protiv kandidata stranke, a u istom članu u stavu (3) da se postupak po službenoj dužnosti pokreće na osnovu inicijative pravnog ili fizičkog lica.

Konkretno, CIK može protiv političkog subjekta pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, ako su zadovoljeni uslovi iz stava (3) člana 6.2, da je podnesena validna inicijativa i da je pokrenut u roku od 24 stava od povrede, kako to propisuje stav (1) istog člana, ali politički subjekt ne može odgovarati za kršenje pravila iz člana 8.3 Izbornog zakona BiH, jer po istom odgovara samo kandidat stranke, dakle, CIK BiH nije mogla pokrenuti postupka protiv BOSS-a.

CIK BiH u svojoj Odluci na zadnjoj strani navodi da je članom 7.3 stav (1) tačka 7. Izbornog zakona BiH – propisano da je kandidatima i pristalicama političkih stranaka zabranjeno koristiti jezik mržnje, a kažnjava i politički subjekt, što je očito protuzakonito, te je očito osnovan predmetni zahtjev i u navedenom, jer je spornim odlukama očigledno povrijeđen materijalni zakon, obzirom da je Sud BiH potvrdio u cijelosti Odluku CIK-a BiH, odbijajući žalbu u cijelosti.

Treće, po članu 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH odgovara samo politički subjekt, dakle ne i kandidat to političkog subjekta, te je jasno da CIK BiH nije mogla pokrenuti postupak ni protiv Mirnesa Ajanovića. Da ne bude zabune, po članu 7.3 za kršenje pravila odgovara samo kandidat političkog subjekta, ali ne i politički subjekt, međutim, postupak se može protiv kandidata političkog subjekta voditi samo po članu 6.2 stav (1), odnosno samo ako je uložen prigovor, a u konkretnom slučaju CIK BiH sam tvrdi da je prigovor odbačen kao neblagovremen, te da je postupak vođen po službenoj dužnosti.

Možda je Izborni zakona nedefinisan na način kako to neko smatra da treba biti definisan, ali u BIH se primjenjuje kodifikovano pravo, dakle pravo zakonom pisano, i jasno je da se zakoni tumače onako kako je propisano. Ako CIK BiH smatra da Izbornim zakonom nešto nije dobro definisano, onda imaju mogućnost da shodno članu 2.9 Izbornog zakona BiH predlože izmjene zakona, a ne da protuzakonito kažnjavaju BOSS i Mirnesa Ajanovića.

Jasno je da će i na osnovu svega naprijed navedenog Evropski sud za ljudska prava u Strazburu utvrditi povredu prava BOSS-a i Mirnesa Ajanovića n apravično suđenje, odnosno da će utvrditi da je BiH prekršila član 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, sa svim posljedicama koje će tada nastupiti, uključujući i krivično procesuiranje odgovornih lica, koja su protuzakonito djelovala ili propustila djelovati u skladu sa obavezama kako bi se izbjeglo kršenje zakona.

ČETVRTI DIO ZAHTJEVA

(CIK BIH NIJE U ZAKONSKOM ROKU POKRENULA POSTUPAK, NEOSNOVANOST KAŽNJAVANJA I DRUGE POVREDE PROPISA)

CIK BIH nije u zaglavlju navela pravni osnov za pokretanje postupka, kako bi se, i kada bi to bilo osnovano, odnosno kada bi postojao validan prigovor, mogao primijeniti član 6.6 stav (1) i donijeti Odluka o kažnjavanju.

Pravni osnov je naveden u obrazloženju na prvoj strani Odluke i naznačeno je da je posupak pokrenut po službenoj dužnosti (član 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, kako se navodi) nakon prijave koju je BHRT podnijela 15.09.2010. godine, a da je ista u smislu člana 6.2 stav (3) uzeta kao inicijativa za službeno pokretanje postupka.

Dakle, podnesena je prijava CIK-u od strane stranke koja se zove “Naša stranka” 17.09.2010. godine, u 14 sati, a predmetna emisija je održana 15.09.2010. godine. Shodno navedenom predmetna prijava je neblagovremena, kako je to i konstatovano na strani prvoj Odluke CIK-a i ista je morala biti rješenjem CIK-a odbačena, obzirom na odredbe člana 6.2 stav (1) Izbornog zakona BiH da je u izbornom periodu rok za prigovor/prijavu 24 sata od učinjene povrede.

CIK navodi da je prigovor odbačen kao neblagovremen, ističući da isti nije podnesen u zakonom propisanom roku, ali ni u Odluci ne navodi kojim rješenjem je odbačen prigovor kao neblagovremen, niti je suprotnoj strani dostavljeno bilo kakvo rješenje u vezi sa navedenim, a vjerovatno nije ni doneseno validno rješenje.

Dalje se na strani dva Odluke navodi da je CIK prigovor tretirala kao izvor saznanja, a na osnovu člana 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, te je, kako se ističe na osnovu toga pokrenut postupak po službenoj dužnosti.

Dakle, Centralna izborna komisija BiH priznaje da je o istoj pravnoj stvari vodila dva puta postupak, što je nedopustivo po svim pozitivnim zakonskim propisima, a Zakon o upravnom postupku BiH ni jednom svojom odredbom ne omogućava takvo djelovanje.

Nakon što je CIK trebala donijeti rješenje o neblagovremenosti, koje mora da postoji, obzirom da se CIK na to poziva u svojoj Odluci, nije bilo više mogućnosti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, pa i iz razloga što je protekao rok od 24 sata od kada se smatra da je učinjena povreda Izbornog zakona BiH.

Centralna izborna komisija BiH je suprotno članu 6.2 Izbornog zakona BiH pokrenula postupak po službenoj dužnosti, nakon proteka zakonskog roka od 24 sata nakon učinjene povrede odredaba Izbornog zakona, te je bilo nužno u ovom slučaju primjeniti odredbe Izbornog zakona BiH iz člana 6.3 stav (4) a u vezi sa članom 6.2 stav (1) a ne manipulisati u cilju opravdavanja protuzakonitog djelovanja kako bi se na bilo kakav način našlo opravdanje za vođenje upravnog postupka, i time obezbijedilo kažnjavanje Mirnesa Ajanovića i BOSS-a po svaku cijenu, a kako bi se udovoljilo medijskoj i političkoj mafiji koju je Mirnes Ajanović javno prozvao.

Rokovi su propisani pravnom normom lex specialis propisa, konkretno Izbornog zakona BiH, i kao takvi se moraju primjenjivati, te, kako je to naznačeno u udžbeniku Upravno pravo autora Ive Borkovića iz 2002. godine, koji se primjenjuje na području BiH, na strani 429, citiramo: “stoga na njihovo određivanje i tijek ne može utjecati tijelo koje vodi postupak ni prema svojoj inicijativi, niti na prijedlog stranke. Takve, zakonske rokove jednostavno valja poštivati u vremenskom rasponu kako to propisuje pravna norma kojom je rok određen”, završen citat, piše u navedenom udžbeniku.

Nesporno je da je stav (2) člana 6.2 Izbornog zakona BiH prema kojem CIK može pokrenuti postupak po službenoj dužnost, naravno, ukoliko postoji validna inicijativa kako to propisuje stav (3) istog člana, ali je isto tako nesporno da je u stavu (1) istog člana naznačeno da su rokovi za pokretanje postupka u izbornom periodu definisani maksimalno na 24 sata od momenta učinjene povrede. Ni jednom drugom odredbom nije definisan nekakav drugi rok za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Jasno je da taj rok, kada bi neko zanemario zdrav razum i istakao da se odredbe člana 6.2 stav(1) Izbornog zakona BiH ne odnose na CIK BiH, može biti i deset godina. Ali ne može, pravo je logika, a ako nekome nedostaje logike, jasno da je i CIK BiH u izbornom periodu postupa u kratkim rokovima, te je, recimo, članom 6.6 na osnovu kojeg je CIK i pokrenuo postupka, propisuje u stavu (3), citiramo: “CIK BiH je dužna da razmotri prigovor i žalbu i da donese odluku u roku od 48 sati”, završen citat, te, recimo, u članu 6.3 Izbornog zakona BiH je propisano da CIK prigovor dostavlja bez odgađanja svim stranama. Uostalom, da je zakonodavac namjeravao odrediti druge rokove za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, onda bi to bilo određeno drugim članom, te je jasno da je CIK nezakonito pokrenuo postupak po službenoj dužnosti protiv Mirnesa Ajanovića i jasno je da je žalba morala biti usvojena shodno pozitivnim zakonskim propisima, ali je jasno da je sudsko vijeće svojim nezakonitim ponašanjem povrijedilo odredbu člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima na štetu Mirnesa Ajanovića i da je u konkretnom slučaju nužno usvojiti podneseni zahtjev, kako bi se izbjeglo dalje blamiranje države pred međunarodnim institucijama.

Takođe članom 6.2 stav (3) naznačeno je da se postupak po službenoj dužnosti iz člana 6.2 stav (2) može voditi samo po podnesenoj inicijativi za pokretanje postupka u smislu stava (2) člana 6.2, a CIK je postupak po službenoj dužnosti pokrenuo, kako je naznačeno na strani 1 i 2 Odluke, nakon prijave/prigovora stranke koja se zove Naša stranka, podnesene 17.09.2010. godine u 14 sati Centralnoj izbornoj komisiji, a koja je, kako se navodi, u smislu odredbe člana 6.2 stav (3) Izbornog zakona BiH uzeta kao inicijativa za službeno pokretanje postupka.

Dakle, CIK priznaje da je podnesena prijava od strane stranke koja se zova Naša stranka, ali umjesto da postupi u skladu sa članom 6.3 stav (4) Izbornog zakona i istu odbije kao neblagovremenu jer je emisija održana 15.09.2010. godine, CIK neblagovremenu prijavu, dakle protupropisnu prijavu, bez ikakvog pravnog osnova tretira kao validan zahtjev iz člana 6.2 stav(3), iako je jasno u istom propisano da se može podnijeti inicijativa za pokretanje postupka u smislu stav (2) člana 6.2. Prijava BHRT nije inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, nego se radi o prijavi koja je neblagovremena, nepotpuna i koja je dostavljena protivno stavu (1) člana 6.3, koji obavezuje dostavljanje na posebnom obrascu, te je ta prijava morala biti odbačena rješenjem kao neblagovremena i nepotpuna.

Centralna izborna komisija nije imala pravo vođenja postupka bez podnesene inicijative shodno članu 6.2 stav (3) IZ BiH, te je evidentna protuzakonitost u postupanju, odnosno očigledna je povreda materijalnog zakona

Obzirom da je u žalbi jasno ukazano na navedenu povredu i da je postojala obaveza usvajanja žalbe i poništenja sporne Odluke CIK-a sudsko vijeće u cilju donošenja odluke o odbijanju žalbe po svaku cijenu i dobijanja pravosnažnosti kažnjavanja Mirnesa Ajanovića, donosi još apsurdniju nezakonitu kontradiktornu odluku, odnosno obrazloženje spornog rješenja ističući na strani 3 Rješenja sljedeće, citiramo: “donosilac ožalbene odluke postupio u skladu sa članom 115. stav 1. Zakona o upravom postupku, u kojem je propisano da će nadležni organ pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.”, završen citat, a dalje se navodi da je pravilno primjenjena odredba člana 6.2 stav (2) IZ BiH da CIK može po saznanju pokrenuti postupak po službenoj dužnosti.

Prvo, CIK ne može pokrenuti postupak po službenoj dužnosti bez inicijative shodno članu 6.2. stav (3), a, drugo, ne može se primjenjivati opšta pravna norma u situaciji kada je specijalnim zakonom definisana druga pravna norma.                  To je elementarno poznavanja osnova prava i upravnog prava, i svaki student to mora znati, a da ne govorimo o sudijama Suda BiH. Ipak, da podsjetimo na udžbenik Upravno pravo Ive Borkovića iz 2002. godine, na osnovu kojeg se na Pravnom fakultetu u Mostaru polaže ispit iz predmeta Upravno pravo. Na strani 438 u poglavlju Prvostupanjski postupak, pod tačkom c) Pokretanje postupka na zahtjev stranke, naznačeno je, citiramo: “Zbog toga je ZUP utvrdio, da u stvarima u kojima je prema zakonu ili prema prirodi stravi za pokretanje i vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, nadležno tijelo može pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev.

Postojanje odgovarajućeg zahtjeva bitan je uvjet ne samo za pokretanje postupka već i za njegovo vođenje. Obratno, odsustvo takvog zahtjeva stvara pravnu nemogućnost pokretanja i vođenja postupka.”, završen citat.

Dakle, jasno je CIK nije imao zakonsku mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti, jer nije postojao validan zahtjev, odnosno u konkretnom slučaju nije postojala inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Prijava koja je podnesena je, takođe, nevalidna i ista se morala odbaciti kao neblagovremena.

U ožalbenoj odluci CIK-a jasno je u obrazloženju naznačeno da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti na osnovu člana 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, te je neosnovano i neozbiljno (smijaće se sudije Evropskog suda za ljudska prava) izmišljanje sudskog vijeća da je CIK pokrenuo postupak po službenoj dužnosti na osnovu člana 115. stav 1. Zakona o upravom postupku, kada je Izborni zakon BiH lex specialis u odnosu na Zakon o upravnom postupku, a posebno zbog činjenice da je u lex specialis propisu navedena pravna norma jasno definisana i uslovljena podnošenjem inicijative od strane lica kojem je povrijeđeno izborno pravo za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, a ne javnim interesom, kako je to propisano u ZUP-u. Poglavlje Izbornog zakona BiH u kojem se nalazi navedena pravna norma iz člana 6.2 ima naziv Zaštita izbornog prava i jasno definiše za koje povrede izbornog prava i ko ima pravo podnositi prijave, prigovore i inicijative, i nije predviđeno djelovanje u cilju zaštite javnog interesa, bez konkretnog pravnog ili fizičkog lica kojem je izborno pravo povrijeđeno.

Takođe u članu 6.2 (2) Izbornog zakona BiH jasno je i to nedvosmisleno naznačeno da se pokretanje postupka po službenoj dužnosti može pokrenuti, uz uslov podnošenja validne inicijative, samo protiv političkog subjekta, a ne protiv kandidata. U članu 1.1.a politički subjekt je politička stranaka, nezavisni kandidat, koalicija, a ne kandidat stranke, te je jasno da ni po tom osnovu nije bilo moguće voditi postupak pokrenut po službenoj dužnosti protiv Mirnesa Ajanovića, jer se protiv kandidata stranke postupak mogao i može voditi samo po prigovoru na osnovu člana 6.2 stav (1) Izbornog zakona BiH, a protiv političkog subjekta se nije mogao voditi postupka za kršenje člana 7.3 stav (1) tačka 7. IZ BiH, jer je propisano da odgovara samo kandidat, da ne bude zabune, protiv kojeg se ne može voditi postupak po službenoj dužnosti.

Dakle, ne postoji mogućnost pokretanja postupka ni po službenoj dužnosti ako nema podnesenog zahtjeva, kako to definiše Izborni zakon BiH, te je jasno da Sud BiH pogrešno i nezakonito konstatuje da po odredbama ZUP-a BiH CIK može u javnom interesu pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, obzirom da se na postupke CIK-a BiH primjenjuju odredbe (lex specialis) Izbornog zakona BiH po kojima je CIK dužan postupati.

Sa druge strane, sudskom vijeću Suda BiH mora biti poznata razlika između opšteg zakona i zakona lex specialis, jer se ne radi o laicima, nego o sudijama Suda BiH koji iza sebe moraju imati dugogodišnju sudačku praksu i nije moguće na bilo kakav način pravdati nezakonito postupanje i narušenu nepristranost kardinalnim “nenamjernim” pravnim greškama. Sudsko vijeće Suda BiH upravo ističe na strani 3 i 4 svog Rješenja obavezu postupanja po zakonu lex specialis, citiramo: “Ovo vijeće smatra neosnovanim i prigovore žalitelja u pogledu nepravilnog dostavljanja pismena od strane CIK-a, jer su odredbe člana 73. do 76. ZUP-a instruktivne i opšte, dok je CIK BiH zbog specifičnosti djelovanja u izbornom periodu pravilno promijenila specijalni propis,”, završen citat, a radi se o dostavljanju pismena i podnesaka samo putem faxa i neposredno, odnosno radi se o nemogućnosti dostavljanja podnesaka putem pošte, kako je to definisano u Uputstvu CIK-a.

Ovaj put ne želimo ulaziti u posebnu raspravu o tome da podzakonski pravni akt mora biti usklađen sa zakonom, a u vezi nemogućnosti dostavljanja podnesaka i pismena poštom, odnosno da je zakon hijerarhijski jači od podzakonskog akta i ako je podzakonska pravna norma u suprotnosti sa zakonom ima se postupati po zakonu, nego želim istaći da sudsko vijeće suda BiH u konkretnom primjeru istiće da se ne može primjenjivati opšta pravna norma jer je zakon lex specialis jači u pravnom smislu, dok se u prethodno navedenom slučaju kada je Sud BiH morao usvojiti žalbu i poništiti ožalbenu Odluku CIK-a jer nije podnesena inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti – sudsko vijeće poziva na opštu pravnu normu, brutalno zanemarujući lex specialis propis, i usput i odredbu člana 6. Evropske konvencije o pravu na pravično suđenje i Mirnesu Ajanoviću i BOSS-u, bez obzira koliko ih neko mrzio ili ne.

Jasno je da je u predmetnom slučaju evidentno kršenje prava Mirnesa Ajanovića i BOSS-a koja su zagarantovana članom II Ustava BiH i članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, i jasno je da će se Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odrediti na način da će biti donesena o povredi prava Mirnesa Ajanovića, ali i BOSS-a od strane Bosne i Hercegovine.

Smatramo da je potrebno izbjeći sramotu takve vrste za Bosnu i Hercegovinu, a ako neko smatra da nije, onda ćemo vrlo rado svim međunarodnim institucijama predočiti slučaj, a nakon toga tražiti krivično procesuiranje svih odgovornih, posebno iz razloga što će se imati smatrati da se radi o krivičnom djelu počinjenom u okviru organizovane kriminalne grupe, za koje je predviđena minimalna kazna zatvora od deset godina, a vrlo je dobro poznata kakva je zastara u tom slučaju.

Nema nikakve sumnje da je osnovan zahtjev za ponavljanje postupka zbog navedenih razloga, odnosno sramne kompromitacije spornog sudačkog vijeća, jer se evidentno protuzakonito poziva na norme opšteg zakona kada to odgovara za protuzakonito kažnjavanje Mirnesa Ajanovića i BOSS-a, a da se zatim, opet protuzakonito, poziva na norme zakona lex specialis kada treba uskratiti ustavna prava Mirnesa Ajanovića i BOSS-a, a sve u cilju zaštite vladajućih stranaka i njihovih sluga, pa i službenika i članova CIK-a, koji sami za sebe putem medija propagiraju da ne treba sumnjati u njihovo poštenje jer su tako vaspitani!? Ja.

Dakle, Apelaciono vijeće Suda BiH je očito narušilo načelo nepristranosti u suđenju, odnosno u rješavanju po žalbi, te je jasno da Apelaciono vijeće ne primjenjuje jednake kriterije, čime se u odnosu na podnosioca zahtjeva krše prava zagarantovana Evropskom konvencijom, član 6. – Pravo na pravično suđenje.

Dakle,obzirom da nigdje u odredbama Izbornog zakona nije propisano da se na Centralnu izbornu komisiju BiH ne odnosi navedeni rok od 24 sata za pokretanje postupka od učinjene povrede, jasno je da se odredbe prethodnog stav odnose i na slijedeći stav, a ako se iz bilo kojih razloga smatra da nije tako, onda se primjenjuje zakonska analogija, te se primjenjuje postojeće zakonsko pravilo za određenu zakonsku nedefinisanost, pa se i na Centralnu izbornu komisiju odnose ista pravila da može djelovati samo u roku od 24 sata od učinjene povrede. Nikako se ne može smatrati pravno osnovanim da se i na CIK ne odnosi rok od 24 sata za podnošenje prigovora, jer bi se u suprotnom smatralo da taj rok može iznositi i godinu dana, ili dvije, tri?! Obzirom da nema odredbe, jasno je da se i na CIK primjenjuje stav (1) člana 6.2 Izbornog zakona BiH.

Međutim, i kada bi neko smatrao da se može, bez obzira na kršenje navedenih odredbi o obavezi odbacivanja prijave/prigovora kao neblagovremene i nepotpune, odnosno nepodnesene na propisanom obrascu, pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i time dva puta voditi postupak po istom osnovu, što je nedopušteno i predstavlja jasnu manipulaciju i tendencioznost CIK-a, zakonske odredbe iz člana 6.2 stav (2) na koje se poziva CIK ne daju pravo na vođenje postupka po službenoj dužnosti.

Naime, članom 6.2 stav (2) propisano je da izborne komisije mogu pokrenuti postupak, citiramo: “po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta i zaposlenog ili na drugi način angažiranog u izbornoj administraciji zbog kršenja odredbi ovog zakona.”, završen citat. U stavu (3) istog člana je naznačeno da se podnosi inicijativa za pokretanje postupka u smislu stava (2), a jasno je da se i inicijativa veže za rok od 24 sata od nastanka povrede, iz istih razloga naprijed navedenih.

Takođe, u članu 6.3 stav (5) je naznačeno, citiramo: “Podneseni prigovor odnosno žalba u postupku zaštite izbornog prava ne odgađaju obavljanje izbornih radnji koje su propisane ovim zakonom.”, završen citat.

Dakle, ako je bilo šta iz bilo kojih razloga sporno, a ako jeste to treba utemeljiti u zakonu i obrazložiti, nesporno je jasno da se i po ovim odredbama i na CIK iz člana 6.2 (2) i na lice koje podnosi inicijativu iz člana 6.2 (3) IZBiH, koja u konkretnom slučaju nije ni podnesena, primjenjuje rok od 24 sata, jer prigovor ne odgađa obavljanje izbornih radnji.

Takođe, u ožalbenoj Odluci je naznačeno da je Mirnes Ajanović kažnjen kao kandidat na izborima i da je Mirnes Ajanović načinio povredu izbornih pravila, a i politička stranka.

U emisiji u kojoj je učestvovao Mirnes Ajanović, kao kandidat na izborima, ni na kakav način ne može biti odgovorna politička stranka, jer je nesporno da je Mirnes Ajanović iznosio svoje mišljenje a ne stav političke stranke, kako je to i naznačeno na strani četiri Odluke, citiramo: “Izvinjavam se ja mislim da ste vi gori nego Radovan Karadžić:”, obraćajući se direktno na postavljeno pitanje Mirnesu Ajanoviću od strane Bojana Bajića – da li ga Mirnes Ajanović upoređuje sa Radovanom Karadžićem.

I kada bi bilo osnovano da je u izbornoj kampanji zabranjeno iznositi mišljenja ali i da je zabranjeno ukazivati na izjave političkih konkurenata koji svoju političku platformu zasnivaju na ugroženosti jednog naroda drugim narodom kojeg je, prema toj političkoj stranci previše, te da je to alarmantan podatak za taj drugi narod (kako je to i naznačeno i na zvaničnoj web stranici “Naše stranke”http://nasastranka.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=199&Itemid=79, dokaz u prilogu), posebno nakon rata i genocida koji se dogodio u BiH, i za koji je presudom Međunarodnog suda pravde pravosnažno presuđeno da su odgovorne vlasti Republike Srpske ali i Srbije koja nije uradila bilo šta kako bi se spriječio genocid, opet ni na kakav način ne može politička stranka biti kažnjena za iznošenje mišljenja kandidata u emisiji.

I kada bi postojao bilo kakav osnov za izricanje kazne za govor mržnje, politička stranka može biti kažnjena samo u situaciji kada bi to bilo učinjeno na stranačkom skupu, u stranačkom saopštenju za javnost, na press konferenciji ili na drugi način kada je nedvosmisleno iznesen stav stranke, ali u situaciji kada je to izneseno od strane kandidata i kada je jasno naznačeno da se radi o ličnom mišljenju, onda odgovornost, ukoliko postoji može biti samo lična, a ne i političke stranke.

Sa druge strane, još jednom ističemo – Centralna izborna komisija BiH nije imala zakonsko pravo pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv kandidata Mirnesa Ajanovića, s obzirom da se ne radi o političkom subjektu.

Članom 1.1a Izbornog zakona BiH u stavu 1. Tačka 1) naznačeno je, citiramo: “POLITIČKI SUBJEKT podrazumijeva političku stranku, nezavisnog kandidata, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata ovjerenu za učešće na izborima u skladu sa ovim zakonom.”, završen citat.

Mirnes Ajanović nije ni politička stranka, ni nezavisni kandidat, ni koalicija, ni lista nezavisnih kandidata iz člana 1.1a, niti je zaposlenik ili ili lice na drugi način angažovano u izbornoj administraciji kao se navodi u članu 6.2 stav (2), da bi se protiv njega mogao voditi postupak po službenoj odgovornosti. 

PETI DIO ZAHTJEVA

(PREZENTACIJA OSTALIH KRŠENJA ODREDBI ZUP-A BIH)

U postupku donošenja ožalbene Odluke Centralna izborna komisija BiH je načinila i niz povreda odredaba Zakona o upravnom postupku BiH, prije svega Načelo saslušanja stranke iz člana 10. ZUP-a BiH.

Naime, u ožalbenoj Odluci na strani dva je navedeno da je CIK u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja aktom broj: 05-1-07-5-4176/ od 22.09.2010. godine u skladu sa članom 126. Zakona o upravnom postupku BiH, a kako se navodi, radi obaveze utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, ali i omogućavanja strankama u postupku da ostvare svoja prava zatražila od Mirnesa Ajanovića da se izjasni da li je u spornoj emisiji “Odgovorite ljudima” izgovorio rečenicu: “Ti si gori od Radovana Karadžića, i rečenicu: “Srbi su Bošnjake ubijali u ratu, sada žele smanjiti njihov broj, kako bi u miru ostvarili svoje ciljeve drugim sredstvima.”.

Zatim se ističe da Mirnes Ajanović nije dostavio izjašnjenje na gore navedeni akt CIK-a.

U Zaključku o pokretanju postupka odgovornosti broj 05-1-07-5-4176/10 od 21.09.2010. godine na strani dva je naznačeno, citiramo: “U postupku utvrđivanja odgovornosti Ajanović Mirnesa za opisane povrede”, završen citat i nigdje se ne navodi BOSS-Bosanska stranka.

I navedeno je dokaz da nema osnova za vođenje postupka protiv političkog subjekta BOSS – Bosanska stranka – Mirnes Ajanović, jer sama Centralna izborna komisija ističe da je, citiramo: “zatražila od Mirnesa Ajanovića da se izjasni”, te je naznačeno da se Mirnes Ajanović nije izjasnio.

Dalje, Centralna izborna komisija BiH nije imala zakonski osnov da vodi postupak protiv političkog subjekta BOSS – Bosanske stranke – Mirnes Ajanović za povrede odredaba iz člana 7.3 Izbornog zakona BiH, pa, dakle, ni za eventualne povrede člana 7.3 stav (1) tačka 7), jer je u stavu (1) navedenog člana naznačeno, citiramo: (1) Kandidatima i pristalicama političkih stranaka, listi nezavisnih kandidata, listi pripadnika nacionalnih manjina i koalicija, kao i nezavisnim kandidatima i njihovim pristalicama, te zaposlenim ili na drugi način angažovanim u izbornoj administraciji nije dozvoljeno: (između ostalog) 7) koristiti se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje”, završen citat.

Članom 1.1a Izbornog zakona BiH definisano je u stavu (1) tačka 1) da politički subjekt podrazumijeva političku stranku, koaliciju, nezavisnog kandidata…, a članom 7.1 u stavu (1) naznačeno je – Političke stranke, liste nezavisnih kandidata i nezavisni kandidati imaju pravo, dok se u članu 7.3 ne označavaju političke stranke kao lica koja odgovaraju za povredu odredaba iz tog člana.

CIK je i naznačio na strani četiri Odluke da se prema članu 7.3 stav (1) tačka 7. postupak vodi protiv kandidata, pristalice političke stranke…, i nigdje nije naznačeno i protiv političke stranke.

Dakle, jasno je BOSS nije mogao biti procesuiran ni po službenoj dužnosti ni po prigovoru i da postoji bilo kakva odgovornost, jer nije lice iz člana 7.3 Izbornog zakona BiH da bi se mogao voditi postupak, a Mirnes Ajanović nije mogao po službenoj dužnosti biti procesuiran i da postoje osnovi za bilo kakvu odgovornost jer nije politički subjekt iz člana 6.2 na osnovu kojeg Centralna izborna komisija ima nadležnost za postupanje p službenoj dužnosti.

NAVEDENO DOKAZUJE OSNOVANOST ŽALBE I OBAVEZU PONIŠTENJA OŽALBENE ODLUKE I RJEŠAVANJE STVARI BEZ VRAĆANJA INSTITUCIJI ČIJI SU SLUŽBENICI MANIPULIŠUĆI I ZLOUPOTREBLJAVAJUĆI POLOŽAJ NANIJELI ŠTETU MIRNESU AJANOVIĆU I BOSS – BOSANSKOJ STRANCI.

Osim gore navedenog, što dokazuje neosnovanost vođenja postupka protiv Mirnesa Ajanovića i BOSS-a, Mirnes Ajanović i BOSS su Zaključak o vođenju postupka i zahtjev za Izjašnjenje primili tek 02.10.2010. godine, što dokazuje faksimil dostavne knjižice Pošte Tuzla, u kojem je evidentno da su navedeni akti evidentirani pod rednim brojevima 42 i 44, odnosno pod brojevima 42 – ra268392022ba i 44 – rg268402025ba sa datumom 02.10.2010. godine u 13 sati, a što je i obaveza prema članu 73. ZUP BiH u kojem je naznačeno da se pismena dostavljaju putem pošte ili službene osobe.

Dokaz: Faksimil fotokopije dostavne knjižice Pošte Tuzla (posjedujemo ovjerenu fotokopiju)

Izborna komisija BiH je saopštenjem za javnost od 01.10.2010. godine izvijestila javnost da je BOSS kažnjen sa 7.000 KM, a Mirnes Ajanović sa 3.000 KM, dakle prije nego što je i dostavljen Zaključak i zahtjev za Izjašnjenje BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću, zbog čega je zbog očitog tendencioznog i kapricioznog protuzakonitog ponašanja članova CIK-a podnesena krivična prijava protiv članova CIK-a Tužilaštvu BiH, te je podnesen zahtjev za izuzeće istih iz predmetnog postupka Vijeću ministara BiH, 03.2010. godine, putem faxa CIK-a ali i putem preporučene pošte.

U prilogu dostavljamo i Zahtjev za izuzeće, te tražimo da se i činjenice iz istog uzmu u razmatranje prilikom odlučivanja o predmetnoj stvari.

Dokaz: Faksimil Zahtjeva za izuzeće

U narednom dijelu navodimo druge nezakonitosti počinjene od strane Centralne izborne komisije BiH.

Prekršeno je Načelo materijalne istine iz člana 8. ZUP-a jer je evidentno iz svega navedenog da nisu pravilno i potpuno utvrđene sve činjenice od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenje.

Prekršeno je i načelo saslušanja stranke, jer Mirnes Ajanović nije saslušan, iako je to obavezno prema članu 49. ZUP-a BiH.

Druge okolnostima povreda zakonskih osnova obrađene su u krivičnoj prijavi dostavljenoj Tužilaštvu BiH i u dopuni krivične prijave, te postupku koji će se povesti u cilju novčanog kažnjavanja i Centralne izborne komisije BiH ali i predsjednice Irene Hadžiabdić kao odgovorne osobe, po tri zakonska osnova u ukupnom iznosu do 18.000 KM za CIK i 2.600 za gđu. Irenu Hadžiabdić.

Na kraju, da je Centralna izborna komisija BiH imala namjeru nanošenja štete političkom subjektu i Mirnesu Ajanoviću vidljivo je i iz sljedećeg:

Dana 01. 10. 2010. godine na 58. sjednici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine donesena je ožalbena Odluka, a od strane CIK-a BiH, cilju nanošenja štete političkom subjektu BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović, i Mirnesu Ajanoviću lično izdato je saopštenje za javnost koje je objavljeno u sredstvima informisanja dana 01. 10. 2010. godine, i to na BHT 1 i FTV, u centralnim emisijama Dnevnik u 19,00 i 19,30 sati, samo par sati pred zakonski obaveznu izbornu šutnju, kako bi onemogućili BOSS-Bosansku stranku – Mirnes Ajanović i Mirnesa Ajanovića lično da putem sredstava informisanja reaguju na navedenu informaciju odnosno protuzakonito donesenu odluku o kažnjavanju.

Dokaz: Uvid u centralne e emisije Dnevnik BHT1 od 01. 10. 2010. godine od 19,00 sati i Dnevnik FTV-a od 01. 10. 2010. godine od 19,30 sati.

Protuzakonitost odluke se ogleda i u sljedećim činjenicama.

Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, poglavljem 6, ZAŠTITA IZBORNOG PRAVA, u članu 6.4 stav 2 definisano je da se prigovor dostavlja bez odgađanja svim stranama navedenim u prigovoru te da se strane navedene u prigovoru mogu u roku od 24 sata od prijema prigovora, u pisanoj formi, izjasniti o navodima prigovora, te da nadležni organi mogu odrediti saslušanje stranaka.

U konkretnom slučaju CIK BiH nije zaprimljeni prigovor o navodnom kršenju odredaba Izbornog zakona i korištenja jezika mržnje dostavio stranama u postupku – BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću lično.

Dokaz: Izvršiti uvid kod CIK-a BiH o uredno dostavljenom prigovoru uz prilaganje dokaza kod prijavljenih o uručenju prigovora na izjašnjenje.

Članovi CIK-a BiH su svojim postupcima načinili krivično djelo – Zloupotreba službenog položaja iz člana 383. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 250. Krivičnog zakona BiH, time što su svjesno svojim postupcima, iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja prekoračili granice ovlaštenja svoje službene dužnosti pribavili drugome korist, odnosno nanijeli štetu BOSS-u u i Mirnesu Ajanoviću lično, jer su protuzakonitim postupcima donijeli protuzakonitu odluku kojom se u javnosti BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović i Mirnes Ajanović lično predstavljaju kao kršitelji zakona i pravno i fizičko lice koja se koriste jezikom mržnje.

U radnjama članova CIK-a BiH se ogledaju i elementi krivičnog djela iz člana 177. krivičnog zakona FBiH – Povreda ravnopravnosti čovjeka i građanina, jer se protuzakonitom odlukom u postupcima prijavljenih ogledaju elementi političke netrpeljivosti.

Takođe, u radnjama članova CIK-a BiH ima elemenata i krivičnog djela iz člana 195. KZFBiH – Povreda slobode odlučivanja birača, na način da je javnosti, biračima, obzirom da su Opći izbori u BiH održani u nedjelju 03. 10. 210. godine, od strane prijavljenih plasirana informacija o kažnjavanju kako bi se kod birača stvorio animozitet u odnosu na BOSS-Bosansku stranku i Mirnesa Ajanovića lično jer su predstavljeni kao kršitelji zakona i neko ko se služi jezikom mržnje, pa su ovim postupcima članovi CIK-a BiH direktno na protupravan način načinili krivično djelo Povreda slobode odlučivanja birača.

Članom 10. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine – načelo saslušanja stranke određeno je da “prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja”.

U konkretnoj stvari od strane CIK-a BiH je i ovo načelo prekršeno, jer stranka u postupku, konkretno BOSS i Mirnes Ajanović uopšte nisu saslušani, pa je jasno da su članovi CIK-a BiH počinili krivična djela zbog čega je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnesena krivična prijava, pored okolnosti navedenih u drugim krivičnim prijavama protiv članova CIK-a.

Zbog svih gore navedenih nezakonitih radnji prekršen je i član 9. ZUP-a BiH, kojim je propisano da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom smislu moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Shodno i članu 284. stav (4) ZUP-a BiH Upravna inspekcija je dužna zahtijevati i pokretanje postupka odgovornosti protiv odgovornih lica, jer je obaveza rukovodioca organa uprave, odnosno institucije paziti za pravilnu i dosljednu primjenu zakona, kako je to naznačeno u stavu (1) člana 284. ZUP-a BiH, i u suprotnom su odgovorni,kako je to zakonom propisano.

Takođe, izvršena je i povreda člana 10. Zakona o upravnom postuku, jer podnosiocu zahtjeva nije data mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima važnim za donošenje odluke. Navedenim radnjama odgovornih lica   prekršen je i član 126. ZUP-a BiH.

Zbog naprijed navedene povrede ZUP-a BiH, a shodno odredbi člana 289. stav 1. tačka 1), 6), 7) i 9) Zakona o upravnom postupku BiH nužno je u cilju zaštite zakonitosti postupka, protiv Centralne izborne komisije BiH pokrenuti postupak i izvršiti sankcionisanje izricanjem novčane kazne, te shodno članu 289. stav 2. Zakona o upravnom postupku BiH pokrenuti postupak i protiv predsjednice CIK-a BiH Irene Hadžiabdić kao odgovornog rukovodioca institucije i odgovornog službenog lica, kako je to naznačeno u članu 292. stav (1) i stav (2).

BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću nije dato pravo na učešće u postupku, te je potrebno izvršiti i provjeru da li je CIK izvršio obaveze iz člana 29. I 32. ZUP-a BiH, prema kojim je rukovodilac organa dužan donijeti posebno rješenje o ovlaštenju službenog lica za vođenje postupka.

Iz Odluke CIK-a i Rješenja Suda BiH nije naznačeno da li je slučaj vođen od strane službenog lica ilije predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić sama vodila postupak, odnosno da li sama slala i primala pismena i podneske i vodila procesne radnje, a u suprotnom došlo je do povreda i članova 29. i 32. ZUP-a BiH.

Obzirom da je Odluci CIK-a naznačeno da je postupala po prigovoru Bojana Bajića, predsjednika stranke koja se zove Naša stranka, nesporno je da su postojale tri ili četiri stranke sa protivnim interesima, te je evidentno prekršen i član 140. tačka 1) ZUP-a BiH, koji obavezuje da se mora odrediti usmena rasprava u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više stranaka sa protivnim interesima.

BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću nije dato ni pravo da odrede punomoćnika koji će ih zastupati kako je to propisano u članu 49. ZUP-a BiH, te je i po tom osnovu prekršen ZUP BiH.

Prekršen je i član 224. stav (1). i (2). i 225. ZUP-a BiH, jer su BOSS i Mirnes Ajanović u žalbi naveli da im nije data mogućnost da se izjasne o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja, te je CIK BiH bio dužan upotpuniti postupak i omogućiti BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću ostvarivanje prava.

Drugostepeni organ, Apelacioni odjel Suda BiH prilikom rješavanje žalbe napravio je takođe niz povreda.

Evidentno je da je Sud BiH povrijedio odredbu člana 228. ZUP-a BiH jer je odbio žalbu protuzakonito, obzirom a se žalba može odbiti samo ako se utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju prvostepenog organa pravilno proveden i na zakonu zasnovan. Sve naprijed navedeno dokazuje brojne nepravilnosti postupka i nezakonitosti u primjeni materijalnog prava.

Sud BiH povrijedio je i odredbu člana 229. stav (1). ZUP-a BiH jer je na osnovu svih naprijed navedenih činjenica o nepravilnostima u postupku, koje su bile sadržane i u žalbi, bio dužan proglasiti odluku CIK-a BiH ništavom.

Sud BiH povrijedio je i član 230. ZUP-a BiH jer je zbog svih navedenih činjenica sadržanih i u žalbi bio dužan upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke sam, a, takođe, bio je dužan poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti postupak, kako je to propisano u stavu(1) navedenog člana ili vratiti predmet na ponovno postupanje shodno stavu (2) navedeng člana.

Sud BiH je prekršio i član 231. ZUP-a BiH jer su na osnovu svih naprijed navedenih činjenica pogrešno primjenjeni pravni propisi, te je Sud BiH bio dužan poništiti prvostepenu odluku i sam riješiti predmetnu stvar.

U prilogu dostavljamo i podnesak u vezi prijave BHRT, koji ste već dobili, sa svim prilozima, u kojem su evidentne brojne povrede ZUP-a BiH i Izbornog zakona BiH kažnjavanjem Mirnesa Ajanovića za navodno dug govor u emisiji BHT1, čime je navodno sprječavao novinare u radu, iako je i od BHT 1 javno priznato u Dnevniku 18.09.2010. godine da je Mirnes Ajanović govorio manje od ostalih učesnika. Konkretno, istaknuto je da je u emisiji koja je trajala 63 minuta Mirnes Ajanović govorio 13,30 minuta, a bilo je prisutno četiri kandidata. Usporedba predmetnog slučaja sa prijavom BHRT, dokazuje evidentnu tendencioznost odgovornih lica CIK-a BiH i Suda BiH u namjeri kažnjavanja podnosioca zahtjeva po svaku cijenu, bez obzira na savjesnost kršenja zakonskih propisa.

U prilogu je, pored naprijed navedenog, i zahtjev za izuzeće članova CIK-a iz predmetnog slučaja – na deset strana, a obzirom da nije ni razmatran zahtjev za izuzeće, a CIK je bio dužan dostaviti Vijeću ministara BiH isti na odlučivanje, povrijeđene su i odredbe članova 37. i 38. ZUP-a BiH.

Zbog svih naprijed navedenih povreda ZUP-a BiH svi nadležni organi dužni su poduzeti sve potrebne propisane mjere u cilju sankcionisanja odgovornih službenih i rukovodećih lica, odnosno sudija sudačkog vijeća Apelacionog odjela Suda BiH, kao i mjere u cilju uspostavljanja prava BOSS-a i Mirnesa Ajanovića poništavanjem ili ukidanjem spornih nezakonitih odluka.

U Prilogu dostavljamo faksimile naprijed navedenih presuda Suda BiH i navedeni DVD.

Mirnes Ajanović, predsjednik BOSS-a i Mirnes Ajanović lično

Žalba na odluku CIK-a

MIRNES AJANOVIĆ
KOJEG ZASTUPA 
ADVOKATSKI URED 
FARUK BALIJAGIĆ, ADVOKAT
MIRNES AJANOVIĆ, STRUČNI SARADNIK
PUNOMOĆ U PRILOGU

CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA 
BOSNE I HERCEGOVINE 
Na broj: 05-1-07-5-4176/10
ZA 
APELACIONI ODJEL 
SUDA BOSNE I HERCEGOVINE

ŽALBA

Na Odluku Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-07-5-297-1/10 od 23. 09. 2010. godine

Radi: Povrede odredaba Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine.

Sa prijedlogom da Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine žalbu uvaži i ožalbenu Odluku poništi  i sam riješi predmetnu stvar.

Obrazloženje

Ožalbenom Odlukom Centralne izborne komisije BiH Ajanović Mirnes, kandidat političke stranke BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, proglašen je odgovornim što je             13. 09. 2010. godine, gostujući u debatnoj emisiji Izbornog programa BHT1 zanemarivao upozorenja voditelja da svojim neprikladno dugim diskusijama ometa druge učesnike da ravnopravno sudjeluju u emisiji, spriječavajući tako novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav (1) tačka 3) Izbornog zakona BiH, te mu je zbog toga temeljem člana 6.7 tačka 1. i 19.9 stav (4) izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 KM. 

PRVI DIO ŽALBE 

Brojne su povrede Zakona o upravnom postupku BiH i Izbornog zakona BiH od strane Izborne komisije BiH u predmetnom slučaju, o čemu će u drugom dijelu žalbe biti predočene konkretne i nesporne činjenice na osnovu kojih je evidentna nezakonitost ožalbene odluke, međutim, obzirom da je Mirnes Ajanović proglašen odgovornim i kažnjen  zbog, kako se navodi u ožalbenoj Odluci, sprječavanja novinara u radu “neprikladno dugim diskusijama”, u prvom dijelu žalbe dostavljamo dokaz da to apsolutno ne odgovara stvarnom i činjeničnom stanju i da je Odluka Centralne izborne komisije tendenciozna i nezakonita.
Naime, BHT1 je u svojoj emisiji Dnevnik od 18. 09. 2010. godine analizirajući predmetnu debatnu emisiju ustanovio da je Mirnes Ajanović od ukupnih 63 minute koliko je trajala debatna emisija govorio 13,30 minuta, te da je to približno vremenu (manje) kojeg su na raspolaganju imali drugi učesnici debatne emisije. Obzirom da je u emisiji sa Mirnesom Ajanovićem učestvovalo ukupno četiri kandidata, jasno je da ukupno, kako se navodi, približno vijeme za sva četiri kandidata 53 minute, te je jasno da u ostalih deset minuta debate Mirnes Ajanović nije govorio, odnosno da su ostali kandidati u debati uključujući i voditelje govorili bar dvije minute više od Mirnesa Ajanovića. 

Dokaz: Uvid u centralnu informativnu emisiju Dnevnik BHT 1 u 19,00 sati od     18. 09. 2010. godine u kojoj je, između ostlog, naznačeno, citiramo: “Zbog točnog informiranja javnosti, od ukupno 63 minute debate Mirnes Ajanović je govorio 13 minuta i 30 sekundi, što je približno vremenu koje su na raspolaganju imali i ostali gosti”. 

Nikako nije pravno moguće održati osnovanost Odluke CIK-a da je Mirnes Ajanović kriv što je, navodno, neprikladno dugim diskusijama ometao druge učesnike u emisiji i time sprječavao novinare u obavljanju posla, u emisiji gdje je i po priznanju BHRT (koja je i podnijela prijavu) u prezentiranoj analizi emisije, Mirnes Ajanović govorio kraće od ostalih učesnika u debati. Prvo, niko od učesnika u emisiji nije postavio prigovor da su zbog Mirnesa Ajanovića uskraćena njegova prava, a to se navodi kao osnov za donošenje Odluke CIK-a Drugo, činjenice da su ostali učesnici u emisiji govorili bez skraćivanja prava od strane voditelja na tri minute koje im pripadaju shodno izbornim pravilima, a da je Mirnes Ajanović stalno prekidan i da mu je oduzimana riječ, te da su voditelji željeli da u izbornoj debatnoj emisiji Mirnes Ajanović govori na način kako to žele voditelji?!, te, takođe nesporne činjenice da je nekoliko puta Mirnes Ajanović tražio da mu dozvole bar jednu minutu da govori bez prekidanja, kao i činjenice da je od strane voditelja i nakon što su mu oholo odobrili 30 sekundi nakon molbe za minutu bez prekidanja – zahtijevano da u režiji isključe mikrofon Mirnesu Ajanoviću – dokazuju da je u predmetnoj emisiji Mirnes Ajanović brutalno diskriminiran, da mu je uskraćeno izborno pravo na neposredno obraćanje u trajanju od tri minuta, da je od strane voditelja bezobzirno prekidan kada god je pokušao ukazati na uzroke i odgovorne za političku i ekonomsku krizu u BiH, te da je Mirnes Ajanović govorio manje u predmetnoj debatnoj emisiji, a osuđen je zbog navodnog dugog diskutovanja.
Brutalna tendencioznost Izborne komisije BiH ogleda se i u činjenici da je na strani 3 Odluke u pasusu 3. pod tačkom 1. naznačeno da je Mirnes Ajanović, citiramo: “tokom cijele emisije, kada bi dobio priliku da govori, bez obzira na upozorenja novinara – voditelja, nastavljao sa izlaganjem“, završen citat. Dakle, Mirnes Ajanović je kriv što je kada bi dobio priliku da govori, i kada je odmah zatim prekidan, nakon desetak sekundi ili najviše minute – nastavljao sa izlaganjem. Po Centralnoj izbornoj komisiji BiH Mirnes Ajanović je u navedenoj emisiji trebao da šuti, kako ne bi sprječavao novinare u radu.
Takođe, činjenica da je od strane voditelja naređivano isključivanje mikrofona Mirnesu Ajanoviću, a koja je konstatovana i od strane CIK-a na istoj strani Odluke u tački 2., citiramo: “to je bio jedini instrument koji su novinari-voditelji mogli iskoristiti da bi emisija dobila uobičajeni tok  i da bi mogla biti nesmetano nastavljena”, završen citat, dokazuje da ni na kakav način Mirnes Ajanović nije mogao spriječiti novinare u radu, jer su isti imali osnovni instrument da spriječe bilo kakvu zloupotrebu prava od strane učesnika i kada bi postojala, a u stvari činjenica je da je taj instrument korišten kako bi se onemogućilo Mirnesu Ajanoviću da govori u okviru svojih izbornih prava, koja su imali ostali učesnici, ne samo u toj nego i svi ostali u svim debatnim emisijama.
Pregledavanjem snimka evidentno je da je od strane građana postavljeno i pitanje svim učesnicima, ali da voditelji nisu dozvolili da na isto odgovori i Mirnes Ajanović, koji je i upozorio na diskriminatorski odnos prema njemu od strane  voditelja u emisiji. 
Neosnovanost i nezakonitost ožalbene Odluke, činjenica da u spornoj emisiji ni na kakav način nije od strane voditelja istaknuto koja su pravila, te da nije istaknuto da se ne može uključiti u diskusiju drugog učesnika, kako to smatra CIK, što je apsurdno obzirom na se radi o dijaloškoj- debatnoj emisiji, a ne o monologu usčesnika, jer onda i ne bi bila dijaloška emisija. 
Takođe, u spornoj emisiji BHT nigdje nije bio prezentiran vizuelan tok protoka vremena diskusija, kao što je to u, recimo, debatnoj emisiji FTV “Odgovorite ljudima”, gdje je vidno istaknuto koliko vremena svaki od učesnika diskutuje, te koliko je vremena za repliku i koliko je replika dozvoljeno, te da voditelj nije prekidao učesnike u emisiji u toku vremena koje je pripadalo učesnicima.
Na kraju, ovog dijela dokazivanja neosnovanosti donesene Odluke CIK-a ističemo da i u slučaju kada bi sve bilo onako kako to CIK navodi u Odluci, i kada bi se na nekakav način smatralo da je Mirnes Ajanović trebao da šuti u emisiji kada god bi nakon desetak sekundi bio prekinut od strane voditelja, te da je svojim zahtjevima za dozvoljavanje bar minute bez prekidanja po nekima ponašao se, kako je to u medijskim izvještajima prezentirala javnosti BHT, pa i CIK – primitivno, necivilizirano, vulgarno, Mirnes Ajanović opisanim radnjama u Odluci ni na kakav način nije mogao spriječiti novinare u obavljanju posla i nije mogao prekršiti pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav (1) tačka 3) Izbornog zakona BiH, jer Mirnes Ajanović ni na kakav način nije mogao isključiti mikrofon novinarima, nije ustao pa oduzeo mikrofon novinarima, nije sklonio kameru u stranu kako bi spriječio novinare u radu, nije ušao naoružan i prijetio novinarima, nije koristio nikakva sredstva sile prema novinarima kako bi se stekli osnovi za sprječavanje novinara u obavljanju posla shodno profesionalnim i novinarskim kodeksima. Ni jedna novinarski kodeks u BiH, niti u okolnim zemljama, niti u svijetu ne podrazumijeva sprječavanje novinara u radu ukoliko učesnik u debatnoj emisiji upućuje molbu da mu se odobri da govori bar minutu bez prekidanja,a sama centralna izborna komisija se na strani 3 Odluke u pasusu 2. Pozvala na Pravilnik o medijskom predstavljanju u kojem je definisana obaveza javnih elektronskim medijima da, citiramo: “omogući svakom političkom subjektu najmanje tri minute neposrednog obraćanja u izbornoj kampanji”, završen citat.   Upravo je suprotno, od strane BHRT i novinara-voditelja prekršen je princip nepristrasnosti i uravnoteženosti u odnosu na Mirnesa Ajanovića naspram svih učesnika u debatnoj emisiji.  
Suprotno navodima iz prijave BHRT i ožalbene Odluke prekršena su prava Mirnesa Ajanovića na slobodu izražavanja, odnosno vršeno je sprječavanje iznošenja mišljenja kandidata na izborima u izbornoj debatnoj emisiji.
Naime, BHT1 je protivno odredbama člana 16.1, 16. 2 i 16. 3 Izbornog zakona BiH, te člana 7. stav 2. Pravilnika o medijskom predstavljanju političkih subjekata u periodu od dana raspisivanja izbora do dana održavanja izbora, koji je definisao djelovanje medija u izbornoj kampanji, prekršio princip uravnoteženosti, poštenja i nepristrasnosti, te je ostale političke subjekte, njihove predstavnike, učesnike u predmetnoj debatnoj emisiji, doveo u povlašten položaj u odnosu na politički subjekt, podnosioca prijave, čiji je predstavnik Mirnes Ajanovića, te je prekršitelj na ovaj način po osnovu razlike u političkom opredjeljenju, protivno Izbornom zakonu BiH – onemogućio Mirnesu Ajanoviću, time i podnosiocu prijave da iznosi svoje političke stavove u toku izborne kampanje, a posebno je prekršen osnovni princip – SLOBODE IZRAŽAVANJA.
Takođe, od strane novinara u debatnoj emisiji Mirnes Ajanović nije opomenut da krši bilo kakva pravila, niti su ona prekršena, a novinari su nakon što su uvidjeli da su sami izvršili povredu Izbornog zakona, kako bi sebe zaštitili, zloupotrebom Javnog servisa BiH, i podnošenjem prigovora CIK-u BiH javnost koja nije gledala emisiju pogrešno instruirali da je Mirnes Ajanović neciviliziran,  primitivan, vulgaran i da vrši zloupotrebu medijskog prostora, da je onemogućavao druge učesnike u debati da diskutuju i da je time sprječavao novinare u vršenju svog posla,  a istina je da je Mirnes Ajanović onemogućavan od strane novinara da javno iznosi svoje i političke stavove stranke koju predstavlja i onemogućavan je na slobodu izražavanja, a u konačnom je nesporno govorio manje od drugih učesnika u debati, te je stoga ožalbena Odluka protuzakonita i pravno neutemeljena, pa je kao takvu treba poništiti i sve provedene radnje od strane Centralne izborne komisije BiH u ovom predmetu proglasiti nezakonitim, odnosno postupiti u skladu sa članom 230. ZUP-a te riješiti pravnu stvar bez vraćanja na ponovni postupka, odbziron na sve navedene okolnosti, a posebno na okolnosti koje će se navesti u drugom dijelu žalbe u kojem ćemo obrazložiti proceduralne neispravnosti, odnosno nezakonito viđenje postupka. 

Izbornim zakonom Bosne i Hecegovine je, poglavljem 16 – MEDIJI U IZBORNOJ KAMPANJI, članom 16.1 definisano da, citiramo: “Mediji u BiH će pravedno, profesionalno i stručno pratiti izborne aktivnosti uz dosljedno poštivanje novinarskog kodeksa, te opće prihvaćenih demokratskih principa i pravila, posebno osnovnog principa – SLOBODE IZRAŽAVANJA”, završen citat, dok je članom 16.2 definisano. “Elektronski mediji pratit će predizborne aktivnosti i pridržavati se principa uravnoteženosti, poštenja i nepristrasnosti”, završen citat, te je članom 16.3 (1) definisano: “u emisijama elektronskih medija nijedan politički subjekt ne može imati povlašten položaj u odnosu prema drugom političkom subjektu”, završen citat. 

Dakle, ožalbena Odluka CIK-a BiH je zasnovana na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer po priznanju BHT 1 Mirnes Ajanović je govorio manje u debatnoj emisiji od ostalih učesnika, te je jasno da njegove diskusije nisu bile “neprimjereno duge”, kako se to navodi u ožalbenoj Odluci, nego naprotiv kraće od ostalih, pa je nužno ožalbenu Odluku kao neosnovanu poništiti.

 

DRUGI DIO ŽALBE
BROJNE PROCEDURALNE NEZAKONITOSTI SPORNE ODLUKE CIK-A

 Centralna izborna komisija BiH je u ožalbenoj Odluci naznačila da istu donosi na osnovu člana 6.6. stav (1), te su navedeni i ostali članovi Izbornog zakona BiH, na osnovu kojih CIK smatra da postoji osnovanost zakonskog vođenja postupka, međutim, taj član definiše samo kakve kazne CIK primjenjuje u slučaju kada odlučuje o prigovorima, odnosno kaznama. 
Međutim, CIK BIH nije u zaglavlju navela pravni osnov za pokretanje postupka, kako bi se mogao primijeniti član 6.6 stav (1) i donijeti Odluka o kažnjavanju.
Pravni osnov je naveden u obrazloženju na prvoj strani Odluke i naznačeno je da je posupak pokrenut po službenoj dužnosti (član 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, kako se navodi, nakon prijave koju je BHRT podnijela 15.09.2010. godine, a da je ista u smislu člana 6.2 stav (3) uzeta kao inicijativa za službeno pokretanje postupka.    
Dakle, podnesena je prijava CIK-u od strane BHRT 15.09.2010. godine, u 11 sati i 45 minuta a predmetna emisija je održana 13.09.2010. godine od 21 do 22 sata i tri minute. Shodno navedenom predmetna prijava je neblagovremena, i ista je morala biti rješenjem CIK-a odbačena, obzirom na odredbe člana 6.2 stav (1) Izbornog zakona BiH da je u izbornom periodu rok za prigovor/prijavu 24 sata od učinjene povrede.
Obzirom da nigdje u odredbama Izbornog zakona ne stoji da se na Centralnu izbornu komisiju BiH ne odnosi navedeni rok od 24 sata za pokretanje postupka od učinjene povrede, jasno je da se odredbe prethodnog stav odnose i na slijedeći stav, a ako neko smatra da nije tako, onda se primjenjuje zakonska analogija, te se primjenjuje postojeće zakonsko pravilo za određenu zakonsku nedefinisanost, pa se i na izbornu komisiju odnose ista pravila da može djelovati u roku od 24 stav od učinjene povrede. Nikako se ne može smatrati pravno osnovanim da se i na CUIK ne odnosi rok od 24 sata za podnošenje prigovora, jer bi se u suprotnom smatralo da taj rok može iznositi i godinu dana, ili dvije, tri?! Takođe prijava/prigovor nije podnesena na propisanom obrascu, te je i po tom osnovu shodno članu 6.3 stav (1)  i stav (4) – obaveza odbacivanja prijave/prigovora.

Međutim, i kada bi neko smatrao da se može, bez obzira na kršenje navedenih odredbi o obavezi odbacivanja prijave/prigovora kao neblagovremene i nepotpune, odnosno nepodnesene na propisanom obrascu, pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i time dva puta voditi postupak po istom osnovu, što je nedopušteno i predstavlja jasnu manipulaciju i tendencioznost CIK-a, zakonske odredbe iz člana 6.2 stav (2) na koje se poziva CIK ne daju pravo na vođenje postupka po službenoj dužnosti.
Naime, članom 6.2 stav (2) propisano je da izborne komisije mogu pokrenuti postupak, citiramo: “po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta i zaposlenog ili na drugi način angažiranog u izbornoj administraciji zbog kršenja odredbi ovog zakona.”, završen citat. 
U ožalbenoj Odluci je naznačeno da je Mirnes Ajanović kažnjen kao kandidat na izborima i da je Mirnes Ajanović načinio povredu izbornih pravila, a ne politička stranka. 
Dakle, jasno je, Centralna izborna komisija BiH nije imala zakonsko pravo pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv kandidata Mirnesa Ajanovića, s obzirom da se ne radi o političkom subjektu.
Članom 1.1a Izbornog zakona BiH u stavu 1. Tačka 1) naznačeno je, citiramo: “POLITIČKI SUBJEKT podrazumijeva političku stranku, nezavisnog kandidata, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata ovjerenu za učešće na izborima u skladu sa ovim zakonom.”, završen citat. 

Mirnes Ajanović nije ni politička stranka, ni nezavisni kandidat, ni koalicija, ni lista nezavisnih kandidata iz člana 1.1a, niti je zaposlenik ili ili lice na drugi način angažovano u izbornoj administraciji kao se navodi u članu 6.2 stav (2), da bi se protiv njega mogao voditi postupka po službenoj odgovornosti.  

NAVEDENO DOKAZUJE OSNOVANOST ŽALBE I OBAVEZU PONIŠTENJA OŽALBENE ODLUKE I RJEŠAVANJE STVARI BEZ VRAĆANJA INSTITUCIJI ČIJI SU SLUŽBENICI MANIPULIŠUĆI I ZLOUPOTREBLJAVAJUĆI POLOŽAJ NANIJELI ŠTETU MIRNESU AJANOVIĆU.  

U postupku donošenja ožalbene Odluke Centralna izborna komisija BiH je načinila i niz povreda odredaba Zakona o upravnom postupku BiH, prije svega Načelo saslušanja stranke iz člana 10. ZUP-a BiH.
Naime, u ožalbenoj Odluci je navedeno da je Mirnes Ajanović dana 20. 09. 2010. godine na usmenoj raspravi dao svoj iskaz putem punomoćnika, što nije tačno, jer je punomoćnik Mirnesa Ajanovića na predmetnoj usmenoj raspravi isključivo govorio o proceduralnim propustima vođenja upravnog postupka, i jasno i nedvosmisleno na zapisnik (strana 5) izjavio, citiramo: “to u smislu odredbe člana 37. podnosim Vijeću ministara BiH zahtjev za izuzeće gđe. Irene od koje smo dobili poziv”, završen citat, takođe je istaknuto na istoj strani, citiramo: “smatramo da će VM BiH u smislu člana 38. nakon sagledavanja svih činjenica i okolnosti  a posebno nakon vještačenja emisije BHT1 od 13. rujna ove godine donijetiodluku da izuzme gđe. Hadžiabdić iz ove upravne stvari. Želim istaći činjenicu da Vijeće ministara BiH prilikom donošenja svoje odluke…”, završen citat. Još se tri puta na drugoj strani zapisnika navode osnovi za izuzeće.  

CIK BiH je protuzakonito, mimo postavljenog zahtjeva za izuzeće na zapisnik, nastavio sa postupkom i u konačnom donio ožalbenu Odluku a da stranci u postupku nije data mogućnost izjašnjenja, odnosno nije riješeno povodom prijedloga za izuzeće. 
Pozivanje Centralne izborne komisije BiH u ožalbenoj Odluci da zastupnik Mirnesa Ajanovića nije dostavio zvaničan zahtjev za izuzeće predsjednice Centralne izborne komisije je neosnovano, pravno neutemeljeno, jer u Zakonu o upravnom postupku BiH nigdje nije definisano da se taj zahtjev mora podnijeti u pisanoj formi, a zahtjev je od strane punomoćnika Mirnesa Ajanovića postavljen jasno i nedvosmisleno usmeno na zapisnik. 

U narednom dijelu navodimo druge nezakonitosti počinjene od strane Centralne izborne komisije BiH – prekršen je Zakon o upravnom postupku BiH član 6. Načelo transparentnosti, a u vezi sa članom 29. i 32. ZUP-a BiH obzirom da je organ morao pokazati službena ovlaštenja za vođenje postupka, a ne izmišljati u Odluci na strani 3 u tački 3. posebno naglašen, kako navode, boldiranim slovima broj sobe “302”, koja treba da označava službeno lice, a u pozivu na usmenu raspravu nigdje se ne navodi da u toj sobi neće biti predstavnika CIK-a. Bezobrazno je isticati da broj sobe određuje službeni osobu, kao da se radi o kakvom kupleraju, a ne o instituciji koja treba strogo na zakonu zasnovano odrediti ko je dobio vlast i ima pravo donositi zakone. Pravno je izrazito neozbiljno, da ne kažemo smiješno – da se ističe da je činjenica da smo došli u tu sobu, naše slaganje sa nekakvim licem da isto ima pravo voditi postupak. Mi smo se odazvali pozivu predsjednice CIK-a Irene Hadžiabdić, i očito je da je ista trebala biti u toj sobi, ili ovlastiti drugo službeno lice, kako to ZUP BiH obavezuje. Isticanje predsjednice CIK-a BiH Irene Hadžiabdić da je poziv na usmenu raspravu ujedno i ovlaštenje za službenu osobu da može voditi postupka nezapamćen pravni nonsens, obzirom da se od strane CIK-a izigravaju propisi koji jasno definišu u članu 29. stav (3) ZUP BiH obavezu rukovodioca organa, dakle predsjednika CIK-a da posebnim rješenjem donese ovlaštenje za službenu osobu koja će voditi postupak. Jasno je da se poziv za javnu raspravu kao ovlaštenje ne može smatrati zakonitim i da je predsjednica CIUK-a priznala da nije postojalo ovlaštenje za službeno lice u famoznoj sobi “302”. 

Takođe, prekršeno je Načelo javnosti iz člana 7. ZUP-a jer ta soba, pardon nekakvo službeno lice, nije dozvolilo prisustvo javnosti na usmenoj raspravi. 
Prekršeno je i Načelo materijalne istine iz člana 8. ZUP-a jer je evidentno iz svega navedenog da nisu pravilno i potpuno utvrđene sve činjnice od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenje, posebno zbog okolnosti da je u prijavi BHRT naznačeno da je Mirnes Ajanović vrijeđao i omalovažavao urednike i voditelje i na izuzetno drzak, primitivan, agresivan i vulgaran način zloupotrijebio vrijeme i prostor u javnom mediju, da je vrijeđao i ostale učesnike u emisiji, da se nije osvrtao na novinarsko nastojanje da treba da iznosi argumentovane stavove (zamislite, u izbornoj emisiji oni brane stranke na vlasti), da se nije doveo u okvire doličnog i pristojnog ponašanja i da je nastavio nastup u anticivilizacijskom maniru, te da je zbog toga spriječio novinare u obavljanju posla, da bi na kraju od svega toga odlučeno da je Mirnes Ajanović, eto, duže govorio u emisiji u kojoj je i sam BHRT priznao da je govorio kraće u odnosu na ostale sagovornike.
Prekršeno je i načelo saslušanja stranke, jer Mirnes Ajanović nije saslušan, a dokaz za to je nesporan i nalazi se na strani 2. Odluke gdje je naznačeno da je Mirnes Ajanović, citiramo: “svoj iskaz iznio putem zastupnika”, završen citat, iako je u članu 49 ZUP-a BiH naznačeno da punomoćnik može poduzimati sve radnje osim davanja izjave koju stranka sama daje. 
Prekršen je i član 73. ZUP BiH u kojem je naznačeno da se pismena dostavljaju putem pošte ili službene osobe, a dostavljeno je putem faxa, a takođe je u članu 76. naznačeno da se pismeno mora lično dostaviti. Eto, za CIK i predsjednicu je i fax ličnost.
Takođe, nije udovoljeno zahtjevu za vještačenje emisije iako je ZUP BiH u članu 174. odredio vještačenje kada je bitno utvrđivanje neke činjnice, a u konkretnom slučaju je bitno, posebno obzirom na sadržaj prijave a kasnije na suprotnu Odluku, u kojoj nema ničega iz sadržaja prijave. 

O drugim okolnostima povreda zakonskih osnova u dopuni krivične prijave, te postupku koji će se povesti u cilju novčanog kažnjavanja i Centralne izborne komisije BiH  ali i predsjednice Irene Hadžiabdić kao odgovorne osnove, po tri zakonska osnova u ukupnom iznosu do 18.000 KM za CIK i 2.600 za gđu. Irenu Hadžiabdić. 

Naprijed navedeno dokazuje osnovanost žalbe u cijelosti, kao i žalbenog prijedloga.

Mirnes Ajanović: Upozorenja!

NIŠTA SE NIJE PROMIJENILO U PROTEKLE DVIJE DECENIJE.

SVE NA ŠTA SMO UPOZORAVALI I NA OPŠTIM IZBORIMA 2010. GODINE, 
DANAS SE MOŽE PONOVITI OD RIJEČI DO RIJEČI
POGLEDAJTE DIO ONOGA NA ŠTA JE UPOZORAVAO MIRNES AJANOVIĆ

   

  

  

PROČITAJTE: Prezentiranje dokaza o nezapamćenoj

u povodu prezentiranja dokaza o nezapamćenoj zloupotrebi državne izborne institucije u svrhe služenja vladajućim stranaka i odmazde prema opoziciji

Svim domaćim i brojnim stranim medijima, kao i ambasadama u BiH, Bosanska stranka je dostavila dokaze o brutalnoj zloupotrebi Centralne izborne komisije od strane predsjednice Irene Hadžiabdić i ostalih članova u slučaju neosnovanog kažnjavanja BOSS-a i Mirnesa Ajanovića, zbog navodnog korištenja jezika mržnje u izbornom periodu. Pored činjenice da je saopštenje za javnost CIK-a (podmuklo) prezentirano nekoliko sati pred izbornu šutnju, kada nije bilo moguće reagovati, BOSS i Mirnes Ajanović su Sudu BiH dostavili žalbu u kojoj su na dvadeset stranica prezentirani brojni dokaza zakonske nemogućnosti – ne samo izricanja bilo kakve kazne BOSS-u i Mirnesu Ajanoviću, nego i nemogućnosti vođenja postupka. Prvo, Centralna izborna komisija je prekršila brojne odredbe Zakona o upravnom postupku BiH onemogućivši BOSS i Mirnesu Ajanoviću ućešće u postupku, jer je Odluka o kazni određena i objavljena prije nego što je dostavljeno obavještenje o pokretanju postupka. Drugo, odredbama Izbornog zakona BiH u članu 6.2 nije moguće voditi postupak po službenoj dužnosti protiv kandidata političke stranke, a odredbom člana 7.3 stav (1) tačka 7. nije moguće voditi postupak protiv političke stranke, što dokazuje apsolutnu zakonsku neosnovanost vođenja postupka i protiv Mirnesa Ajanovića i protiv BOSS-a. Treće, u žalbi su prezentirane prethodne i sadašnje Odluke CIK-a i Suda BiH po prigovorima za navodno korištenje jezika mržnje, gdje je jasno odlučeno da nema osnovanosti za vođenje postupka jer se radi o pravu na iznošenje stava o političkim protivnicima, pravu političke stranke na dobijanje više glasova od političkih protivnika, a, na kraju, da bi se mogla izreći kazna, i kada bi se radilo o iznošenju jezika mržnje, mora doći do prouzrokovanja nasilja ili mržnje, jer se ne može neko kažnjavati za mogućnost, kako je to odlučio Sud BiH. Navedene presude Suda BiH i CIK-a dostavljene u prilogu i naprijed navedeno dokazuje nezapamćenu zloupotrebu državnih institucija u cilju služenja interesima vladajućih stranaka radi odmazde i nanošenja štete opoziciji u izbornom periodu.

Prilog:

Rješenje Suda BiH broj Iž-16/02 od 17.10.2002. godine – odbijen prigovor za kršenje pravila ponašanja iz člana 7.3 stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH, citiramo: “Smisao ove odredbe se odnosi samo na eventualno prouzrokovano nasilje ili širenje mržnje”.

Odluka CIK-a BiH broj: 02-50-3704/04 od 06. 09. 2004. godine i Rješenje suda BiH broj: Iž-13/04 od 20. 09. 2004. godine – odbijen prigovor za kršenje pravila ponašanja iz člana 7.3 stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH – pravo na “iznošenje stava o političkim protivnicima”.

Odlukom Centralne izborne komisije BiH 05-1-07-5-319/10 od 24. 09. 2010. Godine – odbijen prigovor za kršenje pravila ponašanja iz člana 7.3 stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH, na prigovor na izjave da će SNSD sve rušiti što Bošnjaci hoće, jer žele Srpsku zauvijek, CIK BiH utvrdila da – to nije jezik mržnje, ističući da se svaki govor koji predstavlja političko djelovanje i politički stav ne može tretirati govorom mržnje ili jezikom koji podstiće na nasilje.

Odluka CIK-a broj 05-1-07-5-319/10 od 24. 09. 2010, što je potvrdio i Sud BiH broj: Iž-69/10 od 13.10.2010. godine – odbijen prigovor za kršenje pravila ponašanja iz člana 7.3 stav (1) tačka 7) Izbornog zakona BiH – radi se o obliku izražavanja političkih stavova političkog subjekta kako bi u periodu izborne kampanje navedena stranka uspjela osigurati veći broj glasova birača na predstojećim izborima u odnosu na druge političke stranke.

18.10.2010.

FAKSIMILI DOKUMENTACIJA

[Best_Wordpress_Gallery id=”2″ gal_title=”Dokazi”]

Šta je pobijedilo na prošlim izborima

Zvaničnom reakcijom da su birači na prošlim izborima glasali za političare i vladu bez beskrajnih i jalovih razgovora i da nisu glasali za još četiri godine političkog zastoja, OHR obmanjuje i domaću i međunarodnu javnost. Pored šokantno velikog broja nevažećih glasačkih listića što dokazuje nezapamćenu izbornu prevaru, na proteklim Opštim izborima nisu odlučivali birači, nego – NOVAC političkih profitera – koji je pokraden od opljačkanih građana. Vladajuće stranke i one koje su krile da su u vlasti stvarale su lažnu sliku o navodnoj ogromnoj podršci građana izbornim obećanjima političkih prevaranata na političkim izbornim koncertima putem kupljenih simpatizera, prevoženih brojnim autobusima od jedne do druge stranačke promocije i plaćenim skandiranjem ostrašćenim liderima. Takođe, desetine hiljada zakupljenih billboarda, zakupljeni najskuplji medijski prostori, kao i bezobzirna kupovina i obmana kupljenih birača dokazuje činjenicu da je na izborima odlučio novac, ali i da su građani prevareni i prije izbora, a kako će biti u naredom periodu – zna se.

 

PROČITAJTE: Prezentiranje dokaza o nezapamćenoj                     POGLEDAJTE: Prijetnja smrću Mirnesu Ajanoviću!
zloupotrebi državne izborne institucije !!!