Žalba na odluku CIK-a

MIRNES AJANOVIĆ
KOJEG ZASTUPA 
ADVOKATSKI URED 
FARUK BALIJAGIĆ, ADVOKAT
MIRNES AJANOVIĆ, STRUČNI SARADNIK
PUNOMOĆ U PRILOGU

CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA 
BOSNE I HERCEGOVINE 
Na broj: 05-1-07-5-4176/10
ZA 
APELACIONI ODJEL 
SUDA BOSNE I HERCEGOVINE

ŽALBA

Na Odluku Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj: 05-1-07-5-297-1/10 od 23. 09. 2010. godine

Radi: Povrede odredaba Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine.

Sa prijedlogom da Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine žalbu uvaži i ožalbenu Odluku poništi  i sam riješi predmetnu stvar.

Obrazloženje

Ožalbenom Odlukom Centralne izborne komisije BiH Ajanović Mirnes, kandidat političke stranke BOSS-Bosanska stranka – Mirnes Ajanović za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, proglašen je odgovornim što je             13. 09. 2010. godine, gostujući u debatnoj emisiji Izbornog programa BHT1 zanemarivao upozorenja voditelja da svojim neprikladno dugim diskusijama ometa druge učesnike da ravnopravno sudjeluju u emisiji, spriječavajući tako novinare da obavljaju svoj posao u skladu sa pravilima profesije i izbornim pravilima, čime je prekršio pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav (1) tačka 3) Izbornog zakona BiH, te mu je zbog toga temeljem člana 6.7 tačka 1. i 19.9 stav (4) izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 KM. 

PRVI DIO ŽALBE 

Brojne su povrede Zakona o upravnom postupku BiH i Izbornog zakona BiH od strane Izborne komisije BiH u predmetnom slučaju, o čemu će u drugom dijelu žalbe biti predočene konkretne i nesporne činjenice na osnovu kojih je evidentna nezakonitost ožalbene odluke, međutim, obzirom da je Mirnes Ajanović proglašen odgovornim i kažnjen  zbog, kako se navodi u ožalbenoj Odluci, sprječavanja novinara u radu “neprikladno dugim diskusijama”, u prvom dijelu žalbe dostavljamo dokaz da to apsolutno ne odgovara stvarnom i činjeničnom stanju i da je Odluka Centralne izborne komisije tendenciozna i nezakonita.
Naime, BHT1 je u svojoj emisiji Dnevnik od 18. 09. 2010. godine analizirajući predmetnu debatnu emisiju ustanovio da je Mirnes Ajanović od ukupnih 63 minute koliko je trajala debatna emisija govorio 13,30 minuta, te da je to približno vremenu (manje) kojeg su na raspolaganju imali drugi učesnici debatne emisije. Obzirom da je u emisiji sa Mirnesom Ajanovićem učestvovalo ukupno četiri kandidata, jasno je da ukupno, kako se navodi, približno vijeme za sva četiri kandidata 53 minute, te je jasno da u ostalih deset minuta debate Mirnes Ajanović nije govorio, odnosno da su ostali kandidati u debati uključujući i voditelje govorili bar dvije minute više od Mirnesa Ajanovića. 

Dokaz: Uvid u centralnu informativnu emisiju Dnevnik BHT 1 u 19,00 sati od     18. 09. 2010. godine u kojoj je, između ostlog, naznačeno, citiramo: “Zbog točnog informiranja javnosti, od ukupno 63 minute debate Mirnes Ajanović je govorio 13 minuta i 30 sekundi, što je približno vremenu koje su na raspolaganju imali i ostali gosti”. 

Nikako nije pravno moguće održati osnovanost Odluke CIK-a da je Mirnes Ajanović kriv što je, navodno, neprikladno dugim diskusijama ometao druge učesnike u emisiji i time sprječavao novinare u obavljanju posla, u emisiji gdje je i po priznanju BHRT (koja je i podnijela prijavu) u prezentiranoj analizi emisije, Mirnes Ajanović govorio kraće od ostalih učesnika u debati. Prvo, niko od učesnika u emisiji nije postavio prigovor da su zbog Mirnesa Ajanovića uskraćena njegova prava, a to se navodi kao osnov za donošenje Odluke CIK-a Drugo, činjenice da su ostali učesnici u emisiji govorili bez skraćivanja prava od strane voditelja na tri minute koje im pripadaju shodno izbornim pravilima, a da je Mirnes Ajanović stalno prekidan i da mu je oduzimana riječ, te da su voditelji željeli da u izbornoj debatnoj emisiji Mirnes Ajanović govori na način kako to žele voditelji?!, te, takođe nesporne činjenice da je nekoliko puta Mirnes Ajanović tražio da mu dozvole bar jednu minutu da govori bez prekidanja, kao i činjenice da je od strane voditelja i nakon što su mu oholo odobrili 30 sekundi nakon molbe za minutu bez prekidanja – zahtijevano da u režiji isključe mikrofon Mirnesu Ajanoviću – dokazuju da je u predmetnoj emisiji Mirnes Ajanović brutalno diskriminiran, da mu je uskraćeno izborno pravo na neposredno obraćanje u trajanju od tri minuta, da je od strane voditelja bezobzirno prekidan kada god je pokušao ukazati na uzroke i odgovorne za političku i ekonomsku krizu u BiH, te da je Mirnes Ajanović govorio manje u predmetnoj debatnoj emisiji, a osuđen je zbog navodnog dugog diskutovanja.
Brutalna tendencioznost Izborne komisije BiH ogleda se i u činjenici da je na strani 3 Odluke u pasusu 3. pod tačkom 1. naznačeno da je Mirnes Ajanović, citiramo: “tokom cijele emisije, kada bi dobio priliku da govori, bez obzira na upozorenja novinara – voditelja, nastavljao sa izlaganjem“, završen citat. Dakle, Mirnes Ajanović je kriv što je kada bi dobio priliku da govori, i kada je odmah zatim prekidan, nakon desetak sekundi ili najviše minute – nastavljao sa izlaganjem. Po Centralnoj izbornoj komisiji BiH Mirnes Ajanović je u navedenoj emisiji trebao da šuti, kako ne bi sprječavao novinare u radu.
Takođe, činjenica da je od strane voditelja naređivano isključivanje mikrofona Mirnesu Ajanoviću, a koja je konstatovana i od strane CIK-a na istoj strani Odluke u tački 2., citiramo: “to je bio jedini instrument koji su novinari-voditelji mogli iskoristiti da bi emisija dobila uobičajeni tok  i da bi mogla biti nesmetano nastavljena”, završen citat, dokazuje da ni na kakav način Mirnes Ajanović nije mogao spriječiti novinare u radu, jer su isti imali osnovni instrument da spriječe bilo kakvu zloupotrebu prava od strane učesnika i kada bi postojala, a u stvari činjenica je da je taj instrument korišten kako bi se onemogućilo Mirnesu Ajanoviću da govori u okviru svojih izbornih prava, koja su imali ostali učesnici, ne samo u toj nego i svi ostali u svim debatnim emisijama.
Pregledavanjem snimka evidentno je da je od strane građana postavljeno i pitanje svim učesnicima, ali da voditelji nisu dozvolili da na isto odgovori i Mirnes Ajanović, koji je i upozorio na diskriminatorski odnos prema njemu od strane  voditelja u emisiji. 
Neosnovanost i nezakonitost ožalbene Odluke, činjenica da u spornoj emisiji ni na kakav način nije od strane voditelja istaknuto koja su pravila, te da nije istaknuto da se ne može uključiti u diskusiju drugog učesnika, kako to smatra CIK, što je apsurdno obzirom na se radi o dijaloškoj- debatnoj emisiji, a ne o monologu usčesnika, jer onda i ne bi bila dijaloška emisija. 
Takođe, u spornoj emisiji BHT nigdje nije bio prezentiran vizuelan tok protoka vremena diskusija, kao što je to u, recimo, debatnoj emisiji FTV “Odgovorite ljudima”, gdje je vidno istaknuto koliko vremena svaki od učesnika diskutuje, te koliko je vremena za repliku i koliko je replika dozvoljeno, te da voditelj nije prekidao učesnike u emisiji u toku vremena koje je pripadalo učesnicima.
Na kraju, ovog dijela dokazivanja neosnovanosti donesene Odluke CIK-a ističemo da i u slučaju kada bi sve bilo onako kako to CIK navodi u Odluci, i kada bi se na nekakav način smatralo da je Mirnes Ajanović trebao da šuti u emisiji kada god bi nakon desetak sekundi bio prekinut od strane voditelja, te da je svojim zahtjevima za dozvoljavanje bar minute bez prekidanja po nekima ponašao se, kako je to u medijskim izvještajima prezentirala javnosti BHT, pa i CIK – primitivno, necivilizirano, vulgarno, Mirnes Ajanović opisanim radnjama u Odluci ni na kakav način nije mogao spriječiti novinare u obavljanju posla i nije mogao prekršiti pravila ponašanja u izbornoj kampanji iz člana 7.3 stav (1) tačka 3) Izbornog zakona BiH, jer Mirnes Ajanović ni na kakav način nije mogao isključiti mikrofon novinarima, nije ustao pa oduzeo mikrofon novinarima, nije sklonio kameru u stranu kako bi spriječio novinare u radu, nije ušao naoružan i prijetio novinarima, nije koristio nikakva sredstva sile prema novinarima kako bi se stekli osnovi za sprječavanje novinara u obavljanju posla shodno profesionalnim i novinarskim kodeksima. Ni jedna novinarski kodeks u BiH, niti u okolnim zemljama, niti u svijetu ne podrazumijeva sprječavanje novinara u radu ukoliko učesnik u debatnoj emisiji upućuje molbu da mu se odobri da govori bar minutu bez prekidanja,a sama centralna izborna komisija se na strani 3 Odluke u pasusu 2. Pozvala na Pravilnik o medijskom predstavljanju u kojem je definisana obaveza javnih elektronskim medijima da, citiramo: “omogući svakom političkom subjektu najmanje tri minute neposrednog obraćanja u izbornoj kampanji”, završen citat.   Upravo je suprotno, od strane BHRT i novinara-voditelja prekršen je princip nepristrasnosti i uravnoteženosti u odnosu na Mirnesa Ajanovića naspram svih učesnika u debatnoj emisiji.  
Suprotno navodima iz prijave BHRT i ožalbene Odluke prekršena su prava Mirnesa Ajanovića na slobodu izražavanja, odnosno vršeno je sprječavanje iznošenja mišljenja kandidata na izborima u izbornoj debatnoj emisiji.
Naime, BHT1 je protivno odredbama člana 16.1, 16. 2 i 16. 3 Izbornog zakona BiH, te člana 7. stav 2. Pravilnika o medijskom predstavljanju političkih subjekata u periodu od dana raspisivanja izbora do dana održavanja izbora, koji je definisao djelovanje medija u izbornoj kampanji, prekršio princip uravnoteženosti, poštenja i nepristrasnosti, te je ostale političke subjekte, njihove predstavnike, učesnike u predmetnoj debatnoj emisiji, doveo u povlašten položaj u odnosu na politički subjekt, podnosioca prijave, čiji je predstavnik Mirnes Ajanovića, te je prekršitelj na ovaj način po osnovu razlike u političkom opredjeljenju, protivno Izbornom zakonu BiH – onemogućio Mirnesu Ajanoviću, time i podnosiocu prijave da iznosi svoje političke stavove u toku izborne kampanje, a posebno je prekršen osnovni princip – SLOBODE IZRAŽAVANJA.
Takođe, od strane novinara u debatnoj emisiji Mirnes Ajanović nije opomenut da krši bilo kakva pravila, niti su ona prekršena, a novinari su nakon što su uvidjeli da su sami izvršili povredu Izbornog zakona, kako bi sebe zaštitili, zloupotrebom Javnog servisa BiH, i podnošenjem prigovora CIK-u BiH javnost koja nije gledala emisiju pogrešno instruirali da je Mirnes Ajanović neciviliziran,  primitivan, vulgaran i da vrši zloupotrebu medijskog prostora, da je onemogućavao druge učesnike u debati da diskutuju i da je time sprječavao novinare u vršenju svog posla,  a istina je da je Mirnes Ajanović onemogućavan od strane novinara da javno iznosi svoje i političke stavove stranke koju predstavlja i onemogućavan je na slobodu izražavanja, a u konačnom je nesporno govorio manje od drugih učesnika u debati, te je stoga ožalbena Odluka protuzakonita i pravno neutemeljena, pa je kao takvu treba poništiti i sve provedene radnje od strane Centralne izborne komisije BiH u ovom predmetu proglasiti nezakonitim, odnosno postupiti u skladu sa članom 230. ZUP-a te riješiti pravnu stvar bez vraćanja na ponovni postupka, odbziron na sve navedene okolnosti, a posebno na okolnosti koje će se navesti u drugom dijelu žalbe u kojem ćemo obrazložiti proceduralne neispravnosti, odnosno nezakonito viđenje postupka. 

Izbornim zakonom Bosne i Hecegovine je, poglavljem 16 – MEDIJI U IZBORNOJ KAMPANJI, članom 16.1 definisano da, citiramo: “Mediji u BiH će pravedno, profesionalno i stručno pratiti izborne aktivnosti uz dosljedno poštivanje novinarskog kodeksa, te opće prihvaćenih demokratskih principa i pravila, posebno osnovnog principa – SLOBODE IZRAŽAVANJA”, završen citat, dok je članom 16.2 definisano. “Elektronski mediji pratit će predizborne aktivnosti i pridržavati se principa uravnoteženosti, poštenja i nepristrasnosti”, završen citat, te je članom 16.3 (1) definisano: “u emisijama elektronskih medija nijedan politički subjekt ne može imati povlašten položaj u odnosu prema drugom političkom subjektu”, završen citat. 

Dakle, ožalbena Odluka CIK-a BiH je zasnovana na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer po priznanju BHT 1 Mirnes Ajanović je govorio manje u debatnoj emisiji od ostalih učesnika, te je jasno da njegove diskusije nisu bile “neprimjereno duge”, kako se to navodi u ožalbenoj Odluci, nego naprotiv kraće od ostalih, pa je nužno ožalbenu Odluku kao neosnovanu poništiti.

 

DRUGI DIO ŽALBE
BROJNE PROCEDURALNE NEZAKONITOSTI SPORNE ODLUKE CIK-A

 Centralna izborna komisija BiH je u ožalbenoj Odluci naznačila da istu donosi na osnovu člana 6.6. stav (1), te su navedeni i ostali članovi Izbornog zakona BiH, na osnovu kojih CIK smatra da postoji osnovanost zakonskog vođenja postupka, međutim, taj član definiše samo kakve kazne CIK primjenjuje u slučaju kada odlučuje o prigovorima, odnosno kaznama. 
Međutim, CIK BIH nije u zaglavlju navela pravni osnov za pokretanje postupka, kako bi se mogao primijeniti član 6.6 stav (1) i donijeti Odluka o kažnjavanju.
Pravni osnov je naveden u obrazloženju na prvoj strani Odluke i naznačeno je da je posupak pokrenut po službenoj dužnosti (član 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, kako se navodi, nakon prijave koju je BHRT podnijela 15.09.2010. godine, a da je ista u smislu člana 6.2 stav (3) uzeta kao inicijativa za službeno pokretanje postupka.    
Dakle, podnesena je prijava CIK-u od strane BHRT 15.09.2010. godine, u 11 sati i 45 minuta a predmetna emisija je održana 13.09.2010. godine od 21 do 22 sata i tri minute. Shodno navedenom predmetna prijava je neblagovremena, i ista je morala biti rješenjem CIK-a odbačena, obzirom na odredbe člana 6.2 stav (1) Izbornog zakona BiH da je u izbornom periodu rok za prigovor/prijavu 24 sata od učinjene povrede.
Obzirom da nigdje u odredbama Izbornog zakona ne stoji da se na Centralnu izbornu komisiju BiH ne odnosi navedeni rok od 24 sata za pokretanje postupka od učinjene povrede, jasno je da se odredbe prethodnog stav odnose i na slijedeći stav, a ako neko smatra da nije tako, onda se primjenjuje zakonska analogija, te se primjenjuje postojeće zakonsko pravilo za određenu zakonsku nedefinisanost, pa se i na izbornu komisiju odnose ista pravila da može djelovati u roku od 24 stav od učinjene povrede. Nikako se ne može smatrati pravno osnovanim da se i na CUIK ne odnosi rok od 24 sata za podnošenje prigovora, jer bi se u suprotnom smatralo da taj rok može iznositi i godinu dana, ili dvije, tri?! Takođe prijava/prigovor nije podnesena na propisanom obrascu, te je i po tom osnovu shodno članu 6.3 stav (1)  i stav (4) – obaveza odbacivanja prijave/prigovora.

Međutim, i kada bi neko smatrao da se može, bez obzira na kršenje navedenih odredbi o obavezi odbacivanja prijave/prigovora kao neblagovremene i nepotpune, odnosno nepodnesene na propisanom obrascu, pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i time dva puta voditi postupak po istom osnovu, što je nedopušteno i predstavlja jasnu manipulaciju i tendencioznost CIK-a, zakonske odredbe iz člana 6.2 stav (2) na koje se poziva CIK ne daju pravo na vođenje postupka po službenoj dužnosti.
Naime, članom 6.2 stav (2) propisano je da izborne komisije mogu pokrenuti postupak, citiramo: “po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta i zaposlenog ili na drugi način angažiranog u izbornoj administraciji zbog kršenja odredbi ovog zakona.”, završen citat. 
U ožalbenoj Odluci je naznačeno da je Mirnes Ajanović kažnjen kao kandidat na izborima i da je Mirnes Ajanović načinio povredu izbornih pravila, a ne politička stranka. 
Dakle, jasno je, Centralna izborna komisija BiH nije imala zakonsko pravo pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv kandidata Mirnesa Ajanovića, s obzirom da se ne radi o političkom subjektu.
Članom 1.1a Izbornog zakona BiH u stavu 1. Tačka 1) naznačeno je, citiramo: “POLITIČKI SUBJEKT podrazumijeva političku stranku, nezavisnog kandidata, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata ovjerenu za učešće na izborima u skladu sa ovim zakonom.”, završen citat. 

Mirnes Ajanović nije ni politička stranka, ni nezavisni kandidat, ni koalicija, ni lista nezavisnih kandidata iz člana 1.1a, niti je zaposlenik ili ili lice na drugi način angažovano u izbornoj administraciji kao se navodi u članu 6.2 stav (2), da bi se protiv njega mogao voditi postupka po službenoj odgovornosti.  

NAVEDENO DOKAZUJE OSNOVANOST ŽALBE I OBAVEZU PONIŠTENJA OŽALBENE ODLUKE I RJEŠAVANJE STVARI BEZ VRAĆANJA INSTITUCIJI ČIJI SU SLUŽBENICI MANIPULIŠUĆI I ZLOUPOTREBLJAVAJUĆI POLOŽAJ NANIJELI ŠTETU MIRNESU AJANOVIĆU.  

U postupku donošenja ožalbene Odluke Centralna izborna komisija BiH je načinila i niz povreda odredaba Zakona o upravnom postupku BiH, prije svega Načelo saslušanja stranke iz člana 10. ZUP-a BiH.
Naime, u ožalbenoj Odluci je navedeno da je Mirnes Ajanović dana 20. 09. 2010. godine na usmenoj raspravi dao svoj iskaz putem punomoćnika, što nije tačno, jer je punomoćnik Mirnesa Ajanovića na predmetnoj usmenoj raspravi isključivo govorio o proceduralnim propustima vođenja upravnog postupka, i jasno i nedvosmisleno na zapisnik (strana 5) izjavio, citiramo: “to u smislu odredbe člana 37. podnosim Vijeću ministara BiH zahtjev za izuzeće gđe. Irene od koje smo dobili poziv”, završen citat, takođe je istaknuto na istoj strani, citiramo: “smatramo da će VM BiH u smislu člana 38. nakon sagledavanja svih činjenica i okolnosti  a posebno nakon vještačenja emisije BHT1 od 13. rujna ove godine donijetiodluku da izuzme gđe. Hadžiabdić iz ove upravne stvari. Želim istaći činjenicu da Vijeće ministara BiH prilikom donošenja svoje odluke…”, završen citat. Još se tri puta na drugoj strani zapisnika navode osnovi za izuzeće.  

CIK BiH je protuzakonito, mimo postavljenog zahtjeva za izuzeće na zapisnik, nastavio sa postupkom i u konačnom donio ožalbenu Odluku a da stranci u postupku nije data mogućnost izjašnjenja, odnosno nije riješeno povodom prijedloga za izuzeće. 
Pozivanje Centralne izborne komisije BiH u ožalbenoj Odluci da zastupnik Mirnesa Ajanovića nije dostavio zvaničan zahtjev za izuzeće predsjednice Centralne izborne komisije je neosnovano, pravno neutemeljeno, jer u Zakonu o upravnom postupku BiH nigdje nije definisano da se taj zahtjev mora podnijeti u pisanoj formi, a zahtjev je od strane punomoćnika Mirnesa Ajanovića postavljen jasno i nedvosmisleno usmeno na zapisnik. 

U narednom dijelu navodimo druge nezakonitosti počinjene od strane Centralne izborne komisije BiH – prekršen je Zakon o upravnom postupku BiH član 6. Načelo transparentnosti, a u vezi sa članom 29. i 32. ZUP-a BiH obzirom da je organ morao pokazati službena ovlaštenja za vođenje postupka, a ne izmišljati u Odluci na strani 3 u tački 3. posebno naglašen, kako navode, boldiranim slovima broj sobe “302”, koja treba da označava službeno lice, a u pozivu na usmenu raspravu nigdje se ne navodi da u toj sobi neće biti predstavnika CIK-a. Bezobrazno je isticati da broj sobe određuje službeni osobu, kao da se radi o kakvom kupleraju, a ne o instituciji koja treba strogo na zakonu zasnovano odrediti ko je dobio vlast i ima pravo donositi zakone. Pravno je izrazito neozbiljno, da ne kažemo smiješno – da se ističe da je činjenica da smo došli u tu sobu, naše slaganje sa nekakvim licem da isto ima pravo voditi postupak. Mi smo se odazvali pozivu predsjednice CIK-a Irene Hadžiabdić, i očito je da je ista trebala biti u toj sobi, ili ovlastiti drugo službeno lice, kako to ZUP BiH obavezuje. Isticanje predsjednice CIK-a BiH Irene Hadžiabdić da je poziv na usmenu raspravu ujedno i ovlaštenje za službenu osobu da može voditi postupka nezapamćen pravni nonsens, obzirom da se od strane CIK-a izigravaju propisi koji jasno definišu u članu 29. stav (3) ZUP BiH obavezu rukovodioca organa, dakle predsjednika CIK-a da posebnim rješenjem donese ovlaštenje za službenu osobu koja će voditi postupak. Jasno je da se poziv za javnu raspravu kao ovlaštenje ne može smatrati zakonitim i da je predsjednica CIUK-a priznala da nije postojalo ovlaštenje za službeno lice u famoznoj sobi “302”. 

Takođe, prekršeno je Načelo javnosti iz člana 7. ZUP-a jer ta soba, pardon nekakvo službeno lice, nije dozvolilo prisustvo javnosti na usmenoj raspravi. 
Prekršeno je i Načelo materijalne istine iz člana 8. ZUP-a jer je evidentno iz svega navedenog da nisu pravilno i potpuno utvrđene sve činjnice od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenje, posebno zbog okolnosti da je u prijavi BHRT naznačeno da je Mirnes Ajanović vrijeđao i omalovažavao urednike i voditelje i na izuzetno drzak, primitivan, agresivan i vulgaran način zloupotrijebio vrijeme i prostor u javnom mediju, da je vrijeđao i ostale učesnike u emisiji, da se nije osvrtao na novinarsko nastojanje da treba da iznosi argumentovane stavove (zamislite, u izbornoj emisiji oni brane stranke na vlasti), da se nije doveo u okvire doličnog i pristojnog ponašanja i da je nastavio nastup u anticivilizacijskom maniru, te da je zbog toga spriječio novinare u obavljanju posla, da bi na kraju od svega toga odlučeno da je Mirnes Ajanović, eto, duže govorio u emisiji u kojoj je i sam BHRT priznao da je govorio kraće u odnosu na ostale sagovornike.
Prekršeno je i načelo saslušanja stranke, jer Mirnes Ajanović nije saslušan, a dokaz za to je nesporan i nalazi se na strani 2. Odluke gdje je naznačeno da je Mirnes Ajanović, citiramo: “svoj iskaz iznio putem zastupnika”, završen citat, iako je u članu 49 ZUP-a BiH naznačeno da punomoćnik može poduzimati sve radnje osim davanja izjave koju stranka sama daje. 
Prekršen je i član 73. ZUP BiH u kojem je naznačeno da se pismena dostavljaju putem pošte ili službene osobe, a dostavljeno je putem faxa, a takođe je u članu 76. naznačeno da se pismeno mora lično dostaviti. Eto, za CIK i predsjednicu je i fax ličnost.
Takođe, nije udovoljeno zahtjevu za vještačenje emisije iako je ZUP BiH u članu 174. odredio vještačenje kada je bitno utvrđivanje neke činjnice, a u konkretnom slučaju je bitno, posebno obzirom na sadržaj prijave a kasnije na suprotnu Odluku, u kojoj nema ničega iz sadržaja prijave. 

O drugim okolnostima povreda zakonskih osnova u dopuni krivične prijave, te postupku koji će se povesti u cilju novčanog kažnjavanja i Centralne izborne komisije BiH  ali i predsjednice Irene Hadžiabdić kao odgovorne osnove, po tri zakonska osnova u ukupnom iznosu do 18.000 KM za CIK i 2.600 za gđu. Irenu Hadžiabdić. 

Naprijed navedeno dokazuje osnovanost žalbe u cijelosti, kao i žalbenog prijedloga.